Žrtve i stručnjaci očekuju izmjene šokantne Šešeljeve presude

Predstavnici udruženja porodica žrtava ratnih zločina i logoraša iz Zvornika i Hercegovine – područja koja su navedena u optužnici protiv lidera Srpske radikalne stranke (SRS) Šešelja – nadaju se da će u srijedu, 11. aprila, Mehanizam za međunarodne krivične tribunale bitno izmijeniti zaključke iz prvostepene presude.

Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih osoba općine Zvornik, i Saja Ćorić iz Udruženja logoraša Hercegovačko-neretvanskog kantona ističu da je presuda Šešelju nepravedna i krive haške tužioce za loše vođenje postupka koji je rezultirao oslobađanjem optuženog nakon što je 11 godina proveo u Hagu.

“Nadam se da će se nešto promijeniti ako budu uspjeli, ali nisam potpuno uvjeren. Ti istražioci i tužioci koji trebaju dokazati zločin kao da ništa ne rade”, naglašava Grahić.

Stručnjaci za međunarodno pravo Iva Vukušić s Univerziteta u Utrechtu i Marko Attila Hoare iz Sarajevo School of Science and Technology nazivaju Šešeljevu presudu šokantnom odlukom.

Hoare smatra da je cijela presuda zasnovana na pristrasnosti dvojice članova Vijeća Jean-Claudea Antonettija i Mandiayea Nianga.

“Šešeljeva presuda je kritizirana, ali smatram da su te kritike bile potpuno opravdane. Čak bih rekao da su bile preblage. Anotonetti je sramota za sudstvo, a Niang nije mnogo bolji”, kaže Hoare za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Šešelj je uhapšen 2003. godine, a 11 godina kasnije je prvostepenom odlukom oslobođen krivice za zločine protiv čovječnosti, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju i prisilno premještanje civila u BiH, Hrvatskoj i Vojvodini (Srbija).

Presuda suprotna dokazima i pravu

Prvostepena presuda Šešelju donesena je na osnovu glasova sudija Antonettija i Nianga koji su preglasali italijansku sutkinju Flaviju Lattanzi.

“Nakon što sam pročitala presudu imala sam osjećaj da sam bačena unatrag, u vrijeme ljudske povijesti prije mnogo stoljeća kad se govorilo – a to su govorili stari Rimljani kako bi opravdali svoje krvave pohode i ubistva političkih protivnika u građanskim ratovima: ‘U vrijeme rata utihnu zakoni'”, napisala je Lattanzi u odvojenom mišljenju.

Uz kritike na činjenicu da je Šešelj oslobođen krivice za ratne zločine, Lattanzi je kritikovala cijeli niz zaključaka, koji su, prema njenim riječima, suprotni dokazima i pravu.

Antonetti i Niang su tako u presudi zaključili da, iako nije sporno da je Šešelj bio vođen političkom strašću da se stvori “Velika Srbija”, ništa ne ukazuje na zločinački cilj i da postoji razumna mogućnost da je svrha slanja dobrovoljaca bila zaštita Srba.


Ova dvojica sudija su također zaključili, suprotno brojnim presudama Haškog suda, da nije dokazano da je izvršen rasprostranjeni ili sistematski napad protiv nesrpskog civilnog stanovništva na znatnim dijelovima BiH i Hrvatske.

“Većina u vijeću smatra da Tužilaštvo, konkretno, nije dokazalo da je protiv nesrpskog stanovništva koje je živjelo u općini Zvornik, na širem području Sarajeva i u općinama Mostar i Nevesinje izvršena kampanja nasilja i zlostavljanja”, stoji u presudi.

Zaključak vijeća je da nije izvršeno etničko čišćenje u Zvorniku i Hercegovini, već su civili pobjegli iz zona borbenih dejstava da bi se sklonili, a da autobusi koji su bili osigurani za to nisu bili dio operacije prisilnog premještanja, nego zapravo humanitarna pomoć.

Hoare kao bizaran izdvaja zaključak vijeća da govor u kojem Šešelj poziva Srbe da “očiste Bosnu od pogani i balija” nije poziv na etničko čišćenje, već bodrenje srpskih snaga.
“Ovakvi zaključci su mnogo gori od pogrešnog pravnog rezonovanja ili pristrasnosti Antonettija i Nianga. Iz nekog razloga, Antonetti je odlučio da djeluje ne kao sudija, već kao branilac. Haški sud bi izgubio svu svoju kredibilnost ako bi ostavio ovakvu presudu netaknutom”, smatra Hoare.

S njim se slaže i Vukušić koja zaključke vijeća naziva šokantnim, a interpretaciju dokaza ne samo iznenađujućom, nego na momente istinski bizarnom.

“Ako presudu potvrde, time će sud samo zacementirati jednu od najbizarnijih odluka u svojoj povijesti i žrtve će ostati uskraćene za barem djelomičnu satisfakciju, ma kakva ona bila tolike godine nakon zločina. Ako Žalbeno vijeće pak donese drugačiju odluku i osudi Šešelja, moguće je da kazna bude ista ili kraća od broja godina koje je on proveo u pritvoru. U tom slučaju, Šešelja ne bi trebalo slati nigdje na služenje kazne. To je možda najizglednije rješenje, i za sud će biti najelegantnije – njega osude, poprave što se popraviti dâ u tom predmetu, ali da se Šešeljem dalje ne moraju puno baviti”, smatra Vukušić.

Pravo bez pravde

Ahmet Grahić se nada da će konačna presuda Šešelju navesti da je na području Zvornika počinjeno etničko čišćenje.

“Ne smije se međunarodna zajednica prati od ovih zločina koji su bili strašni na području ove općine”, kaže Grahić.

Sličan stav ima i Saja Ćorić koja ističe da se nada promjenama u presudi zbog sistemskih zločina počinjenih na području Hercegovine, ali je oprezna, jer svi znamo koliki je utjecaj politike.

“Ciljano i strateški su vršeni zločini na području Hercegovine (Trebinje, Nevesinje, Gacko, Mostar) i bio je tu prisutan i Šešelj, i posebno njegove jedinice. I rezultati tog govora mržnje su ovdje evidentni”, kaže Ćorić.

Prema Grahićevom mišljenju, Šešelj je pobijedio Tribunal jer je danas slobodan i nastavlja držati političke govore.

S druge strane, Hoare i Vukušić smatraju da Šešelj nije pobijedio Tribunal, ali da je taj predmet ogolio velike probleme u tom sudu.

“Meni je, priznajem, potpuno strano razmišljati o ovoj situaciji kao bilo čijoj pobjedi, posebno Šešeljevoj. Ovo nije nogometna utakmica u kojoj bilo ko pobjeđuje. Ako i jeste pobijedio, ne znam kakva je to pobjeda budući da je deset godina proveo čameći u pritvorskoj jedinici. Ono što je istina jeste da je ovaj predmet koji je, objektivno, težak za dokazivanje zbog prirode zločina za koje je Šešelj optužen – dodatno otežan njegovim pristupom suđenju i opstrukcijom procesa te nekim drugim faktorima, kao što su činjenica da je sudija bio upravo Antonetti. Da je neko drugi bio u tim stolicama vijeća, ishod bi bio drugačiji” ističe Vukušić.

Hoare naziva Šešelja sadistom željnim pažnje i kaže da mu je opstrukcija omogućena jedino zbog pristrasnosti vijeća, piše BIRN BiH.

/Izvor:klix.ba/