Dosje Hušić: Čudo Krajiškog Studiranja i Karijerizma

Funkcija predsjedavajućeg Skupštine Unsko-sanskog kantona (USK) kao  “krovna” i najjača u zakonodavnoj vlasti Kantona bila je političko-finansijska  ambicija najžešćih stranačkih “pasdarana” .

Takva sinekura davala  je važnost, moć i pare.

Stoga je “defile ” dosadašnjih predsjedavajućih  od zaboravljenih Muhameda Beganovića, dr. Jasminke Durić, preko  “primadona” Huseina  Rošića, Admira Hadžipašića, Farke Hodžića  pa do aktuelnog Nijaza Hušića, slika i prilika, lokalnih moćnika i karijerista koji vole svoju stranku  dok  im pruža ovakve jedinstvene prilike.

 

 Ova  je funkcija i protokolarno najdostojanstvenija  u “sistemu” , ali  to  recimo  nije sprečavalo  Hadžipašića i Rošića svojevremeno  da se “tuku” za  ovu funkciju, a događalo se da bukvalno jedan drugom uskaču u fotelju. Kažu  da je Rošić plakao  kad je 2012. smijenjen  sa ove funkcije na vanrednoj sjednici Skupštine USK.
Godinu dana kasnije kada je Farko Hodžić uspio izlobirati sebe na ovoj funkciji on i Hadžipašić  su se otimali  za  ključeve kancelarije. Radile su i bušilice i majstoriji  za bravariju, a policajci su blijedo gledali performanse.
I dok  se Hadžipašić  poput Nušićevog Jovanče Micića proslavio  službenim putovanjima ( za 7 mjeseci  2013.  44 dana proveo je na “putu oko svijeta”) Hodžić se proslavio  kao predsjedavajući mjesečnim primanjima od oko 6000 KM.
Podsjetimo , na svoju decembarsku (2013) neto platu od 3437 KM, Hodža  je  dodao 168 KM toplog obroka,  plus pare za  6 sjednica Skupštine ,što redovnih , što vanrednih (Hodža se specijalizirao  za vandredne sjednice) po 180 KM za svaku, pa još četiri Kolegija Skupštine, što je još “4 x 180 KM”. Tu su  i Hodžine tri sjednice zakonodavno -pravne komisije (135 KM po jednoj) .Na kraju decembra 2013. Farko Hodžić Hodža primio je na ruke 5810 KM!

A onda  se opasno naljutio na novinare što su objavili  ovu Golu Istinu.

Gola Istina je, po Hodžiću, malo vulgarna stvar kad se javno izloži.

 

Zbog  koncentracije političke i svake druge moći  pomalo je nezasluženo stavljena sjenka na aktivnost aktuelnog predsjedavajućeg Skupštine USK  Nijaza  Hušića.

Njemu t0 savršeno odgovara, jer ga “niko  ništa ne pita”. A kad ga novinari  pitaju on ih redovito izignoriše.

To počesto proprati “nadmoćnim” osmijehom.

A kad i nešto izusti uglavnom  se ograđuje  i dominira  neznanjem.

Kao nedavno u zgradi RTV USK kad se  poput Kaspera pojavio  u zgradi RTV USK sa malojerećizbunjenim članovima Skupštine Nečega   što je politička stečevina Maršala  i Hodže.

Da ga pitate kolika su mu primanja na ovoj funkciji , nagradio bi vas lažnim osmijehom i vjerovatno uputio na Službu Skupštine USK.

Hušić  se u “revolucionarnim” danima podjele unutar SDA uoči  smjene Izudina Saračevića i  instaliranja Huseina Rošića na čelo Vlade USK držao mudro. Objema stranama je govorio isto- da, možda, moguće.

Tako je zavaravao sve  kako  ima stav kao Muškarac.

U stvari, čekao je Iza Paravana  koja će Opcija prevagnuti.

Prevagnuo je, ispostaviće se, Najgori Premijer USK do danas.

Tako se ponašao i dr. Almin Handanagić, a njih dvojica su, navodno, bliski rođaci.

Legenda kaže da su im od osluškivanja “stanja na frontu”  uši narasle kao kod afričkih šumskih slonova sa juga Ugande.

 

Interesantna je  i Hušićeva  Ogromna Briga kad je  vršen pretres zgrade  Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) USK gdje direktoriše njegov rođak i dr. Handanagić od strane MUP USK zbog  istrage  u slučaju “Informatizacija”. On važi, ne zna se zašto, ali se, u stvari i zna, za Handanagićevog Mentora. Formalno-pravno  je Direktor dr. Handanagić,ali “za sve  pita” Predsjedavajućeg Hušića.

 

Nakon pretresa i oduzimanja mobitela od strane policije dr. Handanagiću i njegovoj zamjenici Mirzi Tatarević, najviše se zabrinuo Nijaz Hušić. Čuli smo  i zašto- zbog vještačenja i otkrivanja “mobitelskih intima”. Tako zaokupljeni brigama Hušić i Handanagić  su u obližnjoj slastičarnoj naručili po čaj i pili ga bez stavljanja vrećica u vrelu  vodu.

A ko je , u stvari, Nijaz  Hušić i koji su mu intelektualni i politički dosezi, o finansijskim ne znamo ništa, najbolje će pokazati priča  kako se uopće  jedan višegodišnji student  Pedagoškog  fakulteta  vinuo  visoko  u stranačkoj hijerarhiji SDA.

Naime, vremenom se usvojilo ZLATNO PRAVILO – Kad god SDA u Cazinu izgubi izbore od A-sda,a to  se dešava non-stop,  njeni  kadrovi (Bašagić, Hušić, Handanagić…)  “po kazni” dobijaju najveće stranačke funkcije u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti. No, vratimo  se Predsjedavajućem Hušiću.

Da se na Bihaćkom univerzitetu proteklih deceniju i više događalo „čudo naučno-političke mudrosti“ i svojevrsnog „samoposluživanja u nauci“ pokazuju primjeri studiranja „uglednijih“ studenata koje je manje žeđ za znanjem, a više potreba za posjedovanjem diplome visoke škole odvela u fakultetske klupe.

Radi se o studentima od “posebnog političkog interesa” kojima je stranački pedigre davao daleko veće šanse za polaganje ispita nego što im je to omogućivalo vlastito znanje.

 Prema pričanju rahmetli prof. dr. Zilhada Ključanina, Nijaz Hušić je kod njega  nebrojeno puta pokušavao položiti ispit iz predmeta Svjetska književnost na Pedagoškom fakultetu u Bihaću. Nije mu Znanje ulazilo u Glavu, ili je u knjigama pronašao Dlaku pa mu se sve zgadilo.

– Jednostavno, Hušiću to nije išlo. Nije rođen za ovu vrstu nauke i ja sam bio uporan u tome da mora naučiti, a on u izlascima na ispit i padanjima – prisjetio se profesor Ključanin, koji se više i nije mogao sjetiti koliko je puta siroti Hušić padao na ispitima, ali siguran je bio da se radilo o dvocifrenom broju, možda čak i većem od 20. No, ako mu je prof. Ključanin i bio „slaba tačka“, kod ostalih profesora je išlo mnogo lakše, da ne kažemo „podmazano“. Bilo je to u mandatu dekana Rize Džafića kod kojeg je Hušić u jednom danu položio dva ispita.

 Nagon za povraćanjem kad vidi  knjigu kod Hušića je naprasno prestao Jednog Lijepog Dana.Teško je ne primijetiti da su Naučna Znanja naprosto „Kidisala“ na Hušića, upravo nakon što je on izabran za predsjednika SDA Cazin, pa se njegova sposobnost da položi odjednom i po dva ispita, u kuloarima poredi sa stihovima junačkih krajiških pjesama „po dva koplja u visinu skače…“
 
Podatak o Hušićevom studentskom podvigu kada je kod profesora Ahmeta Kasumovića iz Tuzle u sedam dana položio pet ispita zaslužuje osim respekta i uskličnik i upitnik!?
Ili da je kod mr. Fikreta Midžića nabrzinu položio tri ispita, iako ga Midžić nije mogao kao asistent ocjenjivati.
Sve u svemu, Hušić je za svega četrdesetak dana, pred kraj 2007. godine položio devet ispita, da bi 2008. stekao diplomu Pedagoškog fakulteta u Bihaću. Zlonamjernici i ideološki protivnici njegove stranke koincidenciju u svemu opet traže i između Hušićeve diplome i činjenice da je u to vrijeme on kandidiran za načelnika Cazina. Bolje upućeni pričaju kako je Hušića, koji je prije toga deset godina uzorno studirao, škola krenula „kako i treba“ zahvaljujući telefonskim „cvrkutanjima“ iz SDA USK s profesorima na Pedagoškom fakultetu.
Nijaz Hušić je bio i zamjenik Edhama Veladžića u Kantonalnoj organizaciji SDA USK.  Kada je „okrenuo ćurak“ protiv mentora Veladžića usred njegovog mandata (a po direktivi Asima Kambera i uz podršku Sulejmana Tihića) i bio njegov protukandidat za predsjednika KO SDA USK, nije mu se posrećilo..
 Nije ga sreća htjela ni kao kandidata za načelnika općine Cazin. Bolji od njega i to ubjedljivo bio je Nermin Ogrešević, kao i protiv njegovog Rođe Handanagića.  Sreća ga je mrko gledala i kada među 86 izabranih u Glavni odbor SDABiH nije bilo njegovog imena.
Ali sve se posložilo  posljednjih godina i Njemu i Rođi.
Sad  su Glavni, Rodila ih Majka.
Tačnije, ako smo dobro čuli, Dvije Sestre