Čudo je taj nogomet

Piše:Boris Rašeta

Bivši Jugoslaveni u Rusiji imaju dvije-tri ekipe za koje mogu navijati – puno više od navijača nekadašnjeg SSSR-a. Pa ipak, neki su prvenstvo iskoristili za reprizu zadnjih oružanih sukoba. Za njih je nogomet i dalje ‘ono područje na kojemu se narodi prepoznaju kad nema rata’, kako je govorio Tuđman.

Hrvatska – Nigerija, HRT, 16. lipnja, 20:50

Netko je Dragi Ćosiću usuo brom u čaj! Ne možeš ga prepoznati – čovjek kao da se rodio u Domu lordova; uskoro ga možemo očekivati kao komentatora večeri klasične glazbe i jazza na Tomislavcu. Uz izvrsnu igru hrvatske nogometne reprezentacije, to je najsimpatičnija vijest s ovoga prvenstva, na kojemu bivši Jugoslaveni imaju dvije-tri ekipe za koje mogu navijati – puno više od navijača nekadašnjeg SSSR-a. Pa ipak, neki su turnir iskoristili za reprizu zadnjih oružanih sukoba. Čudo je taj nogomet, ‘ono područje na kojemu se narodi prepoznaju kad nema rata’, kako je govorio Tuđman. Jedan korisnik Facebooka tako je primijetio da su navijači ‘vojska’, ‘golgeter krvnik, topnik, egzekutor, obrana je topovsko meso, gol egzekucija’… Internet je donio jednu značajnu novost u svijet – ono kolektivno podsvjesno učinio je dostupno pogledima, vidljivim. Čitajući danas komentare običnih ljudi iz te kloake, jasno nam je da bi se užasi Drugoga svjetskog rata mogli ponoviti u svakom trenutku jer su na raspolaganju cijele armije Einsatzkommando, ljudi koji zazivaju teror.

Ovo prvenstvo unijelo je, inače, važnu tehnološku inovaciju u natjecanja – videokontrolu igre, što bi barem malo trebalo smanjiti manipulacije i namještaljke u najpopularnijem sportu planeta. U nogomet bi trebalo ući više pravde, odnosno bit će više iznenađenja. Ostaje samo nejasno od čega će onda živjeti naši nogometni suci. Hoće li svi u politiku?

Novi dan, N1, 21. lipnja, 08:53

‘Imam dovoljno znanja, hrabrosti i odgovornosti da postanem premijer, a da SDP treći put preuzme odgovornost za Hrvatsku’, kaže u ranojutarnjem razgovoru na N1 Davor Bernadrić. O znanju, hrabrosti i odgovornosti ovaj put nećemo – dovoljno je analizirati njegovu retoriku u kojoj se uočava kompulzivna sklonost sintagmi ‘preuzeti odgovornost za Hrvatsku’. ‘Preuzimanje odgovornosti’ je kliše čija otrcanost stvara bol u ušima; fraza vrišti prazninom, upućuje na kroničan nedostatak dubine. Bernardić i Kolinda prvaci su tog govora banalnosti. Jezik uvijek nepogrešivo otkriva ono što bi htjelo ostati skriveno, a to je odsustvo bilo kakve suvisle ideje. Ivica Račan ‘preuzeo je odgovornost’ za Hrvatsku devastiranu bezakonjem, vrativši je njezinim trajnim gospodarima neznatno izmijenjenu, ne usudivši se preuzeti odgovornost za promjene. Zoran Milanović učinio je to isto. Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi, kaže Baltazar Bogišić. Nakrivo nasađen sustav nastavio je rađati zakonite posljedice – laganu propast, beznađe i očaj – koje su kulminirale najvećim egzodusom svih vremena na ovim prostorima, a ako Bernardić nekim čudom, u koje ne vjerujemo, doista dođe u poziciju da ‘preuzme odgovornost’, to će značiti kraj svake nade jer je mladi komsomolac krajnji rezultat negativne kadrovske selekcije u SDP-u. On čak nije ni prvi mediokritet partije koja vrvi mediokritetima, on je i u toj konkurenciji – osrednji.

Dnevnik, HRT, 23. lipnja, 23:20

Što jedan ludi pokvari, stotinu pametnih ne može popraviti, kaže narodna poslovica u čiju se točnost možemo uvjeriti svakoga dana. Sulude intervencije Sjedinjenih Država i Britanije na Bliskom istoku u posljednjih dvadesetak godina vratile su to područje u eru plemenskih ratova, pa je masa ljudi odlučila potražiti bolje uvjete za život u Zapadnoj Europi. Strah od tih pridošlica doprinio je pak uspjehu Brexita, pa je Britanija vraćanje drugih zemalja u kameno doba platila svojim vraćanjem u predeuropsku splendidisolation, što je masu razboritih stanovnika Otoka dovelo do očaja. Bliski nam Zapad razorio je Bliski istok, a sad Bliski istok razara bliski Zapad. Dnevnik 3 prikazao je prosvjede desetaka tisuća Londonaca protiv Brexita, dvije godine nakon ‘pucnja Britanaca u vlastita koljena, nakon kojega se prave da ne krvare’, kako reče jedan politolog. Prosvjed je, javlja Dnevnik, organizirala kampanja protiv Brexita People’s Vote, koja traži referendum o konačnom sporazumu o razdruživanju s EU-om. U Dnevniku smo doznali da je druga godišnjica referenduma obilježena i drugdje u Europi, no Boris Johnson odgovorio je prosvjednicima da britanski narod ‘ne želi malodušan Brexit’. Naravno, klaun traži gromopucateljski izlazak. Zapad je ušao u fazu iracionalne samodestrukcije. Donald Trump vodi protekcionističku politiku, povlači Ameriku iz Vijeća za ljudska prava UN-a, raskida ugovor s Iranom, ratuje s Nijemcima, diže cijenu nafte i samim tim Putinovu moć… Raspada li se međunarodni poredak kakav smo poznavali? Ulazi li čovječanstvo u novu veliku seobu naroda? Povlači li se Amerika s pozicije vodeće liberalne snage modernog svijeta? Sve to ne zvuči nimalo dobro.

Sve se mijenja, samo Balkanci još strahuju od ponavljanja povijesti. Europa 1930-ih na mnogim je mjestima imala golemu agrarnu prenaseljenost, ponegdje je vladala stravična glad, u Njemačkoj je stolovao Hitler, u Rusiji Staljin, Njemačka je bila gladna novih prostora, a neke dijelove stanovništva smatrala je viškom; postojala je Jugoslavija. Europi danas žestoko nedostaje radna snaga, Njemačka ima manjak a ne višak i može usisati desetke milijuna ljudi, glad je iskorijenjena, Hrvatska i Srbija se prazne, Juge nema, nema ni komunizma, Rusi više ne izvoze lijeve nego desne ideje, cijela Lika može stati na jedan omanji stadion… Ništa dakle više neće biti kao prije – povijest se neće ponoviti, čak ni kao farsa, ali to nas još uvijek ne može uljuljkati u uvjerenju da ne bismo mogli doživjeti i gorih stvari od reprize onoga što smo vidjeli. Smislit ćemo mi već originalnu tragediju!

Dnevnik Federalne televizije, 24. lipnja, 20:45

Čuveni američki ekonomist Jeffrey Sachs – na ovim prostorima zapamćen kao savjetnik najboljega jugoslavenskog premijera Ante Markovića – dao je kratak, ali pametan intervju Dnevniku Federalne televizije. Urednici Duški Jurišić Sachs je odgovarao o perspektivama regije, Europske unije i Amerike. ‘Glavni savjet za regiju jest – nemojte se sukobljavati sa susjedima’, rekao je Sachs, znajući dobro o čemu govori. ‘Ako se svađate, teško ćete ostvariti napredak. To si ne mogu priuštiti ni puno veće ekonomije, američka ili njemačka. Surađujte. Što se tiče gospodina Trumpa, žao mi je što to moram reći, ali on je bolestan čovjek. Njegovi pogledi na migrante su zastrašujući. Bosna i Hercegovina, i cijela ova regija, ima perspektivu jedino u EU-u, bez EU-a ne možete sami savladati svoje probleme’, rekao je Sachs, koji misli da je Europska unija trenutno najbolje mjesto za život na svijetu, ali je vode slabi političari. Svi savjeti g. Sachsa su dobri, ali – možemo se kladiti u plaću – nijedan neće biti prihvaćen. Jer ako ovdašnjim političarima eliminiraš sukobe i narcizme malih razlika, od čega će živjeti, što će im biti repromaterijal?

/Izvor:portalnovosti.com/