MIRSAD HADŽIKADIĆ Jedinstvena šansa ne samo za Bošnjake nego za cijelu Bosnu i Hercegovinu

Piše:Midhat Dedić

Nikada  u životu nisam bio sigurniji u nešto  što  vam želim reći, a svako od vas treba ,naravno, vjerovati sebi i slušati svoj “unutarnji glas”.

Moja istina ne mora biti i vaša, ali ako  već čitate ove redove, molim vas da na ovom mjestu zastanete i poslušate izlaganje prof.dr. Mirsada Hadžikadića   bošnjačkog kandidata za člana Predsjedništva BiH na  kraju  teksta.

Duboko vjerujem i znam  šta govorim, kako  je on  najbolji  kandidat među svim bošnjačkim predstavnicima za ovu  funkciju.

Namjerno se ne razbacujem epitetima  i ne kitim tekst velikim riječima o Hadžikadiću kako bi izazvao vaše divljenje i uvažavanje.

Siguran  sam da bi i on bio protiv bilo kakvog bildanja njegovog ega, jer ovaj čovjek je potpuno izgrađena i zaokružena ličnost u  obrazovnom, naučnom, društvenom, socijalnom i svakom drugom smislu.

Bio  bi to  možda i nedostatak uvažavanja kako prema njemu, tako i  prema  vašem ličnom izboru.

Stoga samo jedna molba ovog bh građanina koji pišući ove redove nastoji da ostavi sav prostor  za vaš lični izbor i uvjerenje,  otklanjajući čak i nesvjesni poriv za  iskrivljavanje  realnosti:

Poslušajte njegov govor, molim vas.
Ovo je jedinstvena šansa ne samo za Bošnjake, nego za cijelu BiH.

Možda nam se više nikada neće pružiti slična prilika u zemlji razorenoj “letargijom izazvanoj očajem i osjećajem bespomoćnosti” u kojoj četvrt stoljeća zemlju vode konstitutivne  vođe koje su u nama stvorile za to vrijeme strašne klimatsko-genetske  promjene , pa smo postali iskompleksirani, površni, koruptivni, neodgovorni i  potpuno izgubili  kompas životnih vrijednosti.

Hadžikadić tako  samouvjereno  govori o našim mentalitetnim slabostima i našim fiksiranim  nacionalnim predodžbama  i nudi jednostavna rješenja. Jednostavna rješenja su najbolja, ona su “uvijek bila tu”,ali konstitutivni lideri su nas  sprečavali da ih “uzmemo”.

Hadžikadićev govor  “iz glave” nije nimalo ispod Kennedyjevih riječi  na inauguraciji 20.januara 1960.godine kada je rekao ‘Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za svoju zemlju. Dragi građani svijeta, ne pitajte što za vas može učiniti Amerika, nego što možemo zajedno učiniti za slobodu čovjeka’.Ove riječi postale  su dio  retoričke legende, ali  poslušajte našeg čovjeka i naći ćete mnogo tako jednostavnih “bisera”.

On kao da ne govori jezikom  ostalih bošnjačkih kandidata, da se samo na njima zadržim.

Dok oni u meni,a vjerujem, i u vama, stvaraju užasnu klimu nervoze koja prerasta u  onu vrstu kolektivne histerije jer se 25 godina “vrtimo u krug” dok elite uzimaju pare, Hadžikadić jedini -pruža realnu nadu.

Dok ostali kandidati pričaju “šuplju”  i opet nas plaše onim drugim konstitutivnim babarogama i to na način da iskrivljuju pojmove i istinu, Hadžikadić ne temelji svoju priču na teorijama zavjere jednih protiv drugih, nego  nam  jasno i otvoreno kaže zašto konstantno materijalno, kulturno, moralno, demografski i svakako nazadujemo. I nudi rješenja. Zato ga čujte.

On priča lijepo, tečno,  precizno za razliku od drugih kandidata koji nas zaglupljuju nacionalnim frazetinama i jalovim regresivnim  pseudintelektualnim govorima koje slušamo od rata do danas.

On ne viče, možda više govori šapatom, nego  što kao drugi diže glas za oktavu i maše prijeteći pesnicom, ali to ne znači da će njegove riječi odnijeti vjetar. On je konkretan, nije demagog,a demagoge slušamo” cijeli” život.

Hadžikadić nam narodski  jednostavno ali autoritativno  kaže da smo podijeljeni na tri prostora  u kojima tri vođe (znamo ih dobro) vladaju svojom “pastvom”  na mitovima   kojima oblače “naučnu” odoru i  nikom ne polažu račune za sve  degradacije znanja, morala, zakona. Što je najgore i najpogubnije, ne polažu računa državi u koju se lažno kunu, a ponašaju se kako su iznad nje.

Država da bi opstala mora biti jača od nacija, naroda i konstitutivnih parodija , kaže Hadžikadić. Ostali kandidati retorički paradiraju  i  hrane našu maštu mitovima, dok država tone sve više.

Riječi prof.dr. Hadžikadića  po svojim humanističkim idejama   i porukama podsjećaju na riječi dviju  legendarnih žena  iz povijesti –Emmeline Pankhurst koja je govorila protiv ratova muškarcima svih zemalja koji su  uzeli oruža i međusobno se uništavali, kojima  životi nisu bili svetinja ,a ženama ostavili na teret zemlju ; Sojourner Truth, hrabroj robinji oslobođenoj ukidanjem ropstva u državi New York, koja je 1851.godine kazala ‘Nitko mi ne pomaže oko poroda, ili da me prenese preko blatne vode, ili da mi da najbolje mjesto! A nisam li žena? Pogledaj me! Pogledaj moju ruku! Orala sam i sijala, skupljala u žitnice i niti me jedan muškarac ne može u tome preteći! I nisam li žena? Mogu raditi i jesti kao i oni, a ako treba i podnijeti bič poput njih. I nisam li žena?’  a  21 godinu kasnije pokušala glasovati na predsjedničkim izborima, ali je udaljena s glasačkog mjesta.

Hadžikadićeve riječi podsjećaju  i na poruke Nelsona Mendele kada je govorio o idealu demokratskog i slobodnog društva u kome ljudi žive  sa jednakim šansama.  I na riječi Abrahama Lincolna iz 18.novembra  1863. godine, iz najcitiranijeg govora  cijele američke povijesti  o  ljudima koji su stvoreni da budu jednaki.

Bh društvo nije društvo jednakih šansi ni u 21. stoljeću.

A možda još više  na “snove” Martina Luthera Kinga ( ‘I have a dream’) i ono   “Sanjam da će ova nacija jednog dana ustati i biti na razini svoga vlastitog vjerovanja…”. 

Samouvjerenost Mirsada Hadžikadića  da se kao “anonimus”   bori u medijski i politički neravnopravnoj utakmici  sa bošnjačkim kandidatima koji nas  sve malo uvjeravaju kako je na djelu “planetarna zavjera protiv Bošnjaka i muslimana” izvire iz njegove snažne i časne namjere  da  će “iskra” kojom svijetli kroz bh tunele mračne realnosti jednoga dana postati ogromni plamen prosperiteta  nad Bosnom.

Podsjeća možda i na Churchilla , ne po majstorstvu retoričkih figura  niti po 300.000 popušenih cigara dok se borio sa Hitlerom, mada su Hadžikadićeve  konstatacije  ubitačno precizne i ogoljuju našu stvarnost.

Ono što ga “veže” sa “Debelim Gospodinom Sa Cigarom” jeste  superiorna flegma zasnovana na sigurnosti u sebe kada  odlučuje da “skoči u baru punu krokodila”.

Baš kao što je Churcill   kada je preuzimao funkciju premijera rekao : ‘Ići ćemo do kraja, borit ćemo se u Francuskoj, borit ćemo se na morima i oceanima, borit ćemo se s rastućim samopouzdanjem u zraku, branit ćemo svoj Otok, koja god cijena bila, borit ćemo se na plažama, na mjestima za slijetanje, na poljima i ulicama, borit ćemo se na brdima; nikada se nećemo predati.’

Prof.dr. Mirsad Hadžikadić  je u ovom govoru koji ne bez razloga poredim sa najvećim govorima u povijesti rekao veliku istinu , ali neka ona ostane  na nivou teze, kako BiH ne može uspjeti bez  bosanske intelektualne i kulturne elite.

Ne bošnjačke, hrvatske ili srpske nego bosanske koja bi trebala da konstitutivne  narode koje njihove konstitutivne elite  kad god  zatreba (posebno u izbornim histerijama za glasove “svojih”) zavađaju, i koji su skrenuli sa civilizacijskog puta  u  neistraženu mitomansku  orbitu  u kojoj su ovi narodi sami sebe blokirali u razvoju, vrati modernoj civilizaciji i progresu.

Narodi u BiH zahvaljujući svojim vođama   u strašnom su sukobu  sa  istinom – na jednom kraju je njihov osjećaj sopstvene vrijednosti,a na drugom realnost koja ih stalno negira.

Svjestan da će se. možda, moje riječi tumačiti na razne, pa i na zlonamjerne  načine , vjerovatno kao i PR tekst kandidatu Hadžikadiću,mogao bih testamentarno potpisati  jedinu (moju)  istinu u svemu ovom.

Ona glasi: Mirsad Hadžikadić je najbolji kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.Prava je šteta što se ne bira samo predsjednik Države, jer bi i tada Hadžikadić, po svim referencama, bio za klasu iznad svih ostalih.

Kongres Bošnjaka svijeta

Predstavljanje predsjedničkih kandidata na Kongresu Bošnjaka svijeta održanog u Sarajevu 14. jula 2018. godine

Posted by Mirsad Hadžikadić – Platforma za progres on Utorak, 7. August 2018.