Kineski gigant online trgovine JD.com često je u sjeni svog većeg rivala – Alibabe. Sada je kompanija u centru pažnje svjetske javnosti, doduše iz lošeg razloga.

Richard Liu, milijarder i osnivač JD.com, uhapšen je prije nekoliko dana u SAD zbog sumnje za seksualno neprimjereno ponašanje.

Liu je oslobođen i već se vratio u Kinu, a iz kompanije su rekli da su optužbe lažne. No, njegovo ime i dalje je glavna tema na Weibu, kineskoj verziji Twittera.

Liu je osnivač kompanije vrijedne 45 milijardi dolara, i ljudi kao on u Kini imaju status celebrityja.

JD.com je drugi najveći online prodavač u Kini nakon Alibabe, dok se lično bogatstvo Liua procjenjuje na 7 milijardi dolara.

Svjetski mediji se sada, više nego ikada bave njegovim životom, za koji se ispostavilo da liči na filmsku priču, pa BiznisInfo donosi zanimljive detalje.

Rastao u siromaštvu

Liu je rođen u selu Šukian, 250 milja od sjeverozapadno od Šangaja. Odrastao je u vrijeme kad su u Kini započinjale velike ekonomske reforme.

Tokom većeg dijela djetinjstva, njegovo selo, kao i njegova porodica, bili su veoma siromašni.

Tokom jednog kasnijeg govora, kada se prisjećao svog djetinjstva, rekao je da je kao dijete maštao da jede meso, ali da ga je njegova porodica mogla priuštiti jednom ili dvaput godišnje.

Cijelo selo skupljalo za fakultet

Nakon škole, upisuje se na Renmin univerzitet u Pekingu, a zanimljivo je da je cijelo selo sakupljalo novac kako bi on studirao.

– Donirali su 76 jaja i 500 juana kako bi mi pružili mogućnost koja će mi promijeniti život – napisao je jednom kasnijom prilikom.

Kada je diplomirao, većina njegovih kolega željela je posao u državnoj administraciji ili odlazak vani. On nije volio birokratiju niti je imao novca za život u inostranstvu.

Također, morao je ostati kako bi pomagao porodici koja je i dalje bila siromašna. Kao primjer navodi činjenicu da njegova bolesna baka nije imala zdravstveno osiguranje, te da je on morao početi raditi kako bi joj kupio lijekove.

Pokretanje biznisa

Godine 1998. pokreće biznis prodaje opreme za računare. Do 2003. posao se raširio na desetine radnji.

No, tada dolazi do epidemije SARS-a u Kini, tokom koje kupci, ali i radnici, nisu željeli napuštati domove kako ne bi pokupili respiratorni virus. Liu je morao zatvoriti svoje radnje i razmisliti šta da radi s inventarom.

– Jednog dana, jedan od naših menadžera je rekao: Zašto ne prodajemo robu putem interneta? Ne trebamo kontakt s mušterijama i niko neće biti u opasnosti – prisjetio se Liu, tokom govora na jednoj konferenciji.

Tada je osnovao ono što će kasnije postati JD.com. To se ispostavilo kao pun pogodak, jer je kupovna moć ljudi rasla a sve više ljudi imalo je pristup internetu, zbog čega je online trgovina u Kini doživjela procvat.

Drugačiji od drugih

Kako bi se razlikovao od konkurencije, Liu je rekao da želi da njegova kompanija prodaje „autentičnu robu“ i da ima punu kontrolu nad isporukama.

JD je izgradio raširenu mrežu sa stotinama radnji i skladišta širom zemlje. Kompanija danas za isporuke koristi sva sredstva, od bicikala do dronova, a hvale se da 90 posto naružbi isporučuju isti dan ili sutradan.

JD.com prodaje sve proizvode – od svježeg povrća, do visoke mode, a cilja nešto bogatije kupce. Veliki brendovi poput japanskog Mujija, luksuznih satova Chopard ili automobila BMW, imaju svoje radnje na ovom websiteu koji ima više od 300 miliona aktivnih korisnika.

Geslo ove kompanije je „Autentični proizvodi, isporuka danas“, čime žele iskazati koliko se razlikuju od Alibabe i drugih rivala, koji imaju česte pritužbe jer ne čine dovoljno da uklone lažnu robu sa svojih platformi.

Kao i Alibaba, JD.com pokušava doći do novih korisnika. Kompanija investira u proširenje kapaciteta u Jugoistočnoj Aziji i Evropi.

Glavni investitori u JD su kineski div Tencent i američki maloprodajni lanac Walmart (WMT). Google je investirao u JD 550 miliona dolara u junu.

Liu danas posjeduje oko 16 posto dionica JD-a, ali ima 79,5 posto glasačkih prava.