PAD “VELIKANA” Vlada je smjenom Handanagića spasila Kanton novih afera, ali pomogla i njemu da ne upada u sumnjive poslove sa javnim nabavkama i tako dalje!

 

Vlada Unsko -sanskog kantona (USK)  smijenila je  direktora  Zavoda zdravstvenog  osiguranja USK Almina Handanagića.

To je jedan od očekivanih i vjerovatno najboljih poteza  nove vlade u očuvanju društvene supstance  ove javne ustanove koja  gospodari godišnje sa više od 100 miliona KM.

Epske budalaštine  pojedinaca o  značaju smijenjenog  direktora  i  njegovim  navodnim kvalitetima koje je pokazao na ovoj poziciji razbijaju se o “zid  plača” na kome su ispisane Handanagićeve  brojne afere i sumnjivi poslovi u javnim nabavkama.

– enormno zapošljavanje odnosno “uhljebljavanje”  stranačkih, rođačkih  i drugih kadrova zasnovanih  na interesu

– afere sa  sumnjivim ugovorima  sa privatnim  zdravstvenim ustanovama i “dogovorenim” cijenama, nedostaje prostor  za  nabrajanje

-slučaj “Informatizacija” , pregovarački ugovor sa “Meditom” , brojne predistražne  radnje

-neuspio  projekt e-iskaznica;  npr. Opća bolnica u Sanskom Mostu  uopćenije informatičku  uvezana, niti Sanjani mogu koristiti a-knjižice,a  “izvođač” radova  davno naplatio  svoje

-višegodišnje opstrukcije donošenja usklađene esencijalne liste  lijekova na USK sa njegovom ključnom ulogom

-afera  sa  tzv. radnom taksom, naplatom 1 KM  za   liječničke recepte sa esencijalne liste koji su besplatni, uslovljavanjem ugovorima apoteke da naplaćuju ovu 1 KM koja se poslije prebacuje  ZZO USK-sumnjiv godišnji  prihod od 1,8 miliona KM

-čak i frizirani Revizorski  izvještaj  Ureda za reviziju FBiH za 2017.godinu (postoji sumnja da su  revizori “nagrađeni” da  “smanje  doživljaj”), ne može sakriti   sumnjive rabote  sa javnim nabavkama i pregovaračkim postupcima- nezvanično, jedan od Handanagićevih suradnika u ZZO USK (identitet poznat  portalu)  nakon objave  revizorskog izvještaja izjavio  je “ni ja ga bolje ne bih napisao”.

Ovo je samo mali  dio Handanagićeve “zaostavštine” kojom će se,vjerujemo, tek baviti   organi  države.

Smjena je, zvučaće nevjerovatno, najbolja stvar i za njega samog, jer će ga odbraniti od kontinuiranog srljanja u  “opasne” poslove sa javnim sredstvima.

“Sveti”  direktor svoju je smjenu dočekao u Beču, gdje je pratio  nogometnu utakmicu Austrija-BiH,a  onda se, ako je vjerovati informacija “uputio malo do Španije”.

Dr. Almin Handanagić  je mjesec  danaprije nego je postao v.d.  direktora u ZZO USK  primljen u radni odnos  u ZZO USK. Tu je poslan od Stranke (SDA) kojoj će se tokom cijelog mandata morati “zahvaljivati “.

U stvari, van svih  pravila i principa, Handanagić je nagrađen najjačom  direktorskom foteljom zato  što  je  katastrofalno poražen u  izbornoj kampanji  za  gradonačelnika Cazina !?

Možda je smijenjeni direktor , postoji i ta  opcija,osim vlastitog talenta  u  samonagrađivanju   upao  u loše društvo.

Mnogi prstom pokazuju  u Nijaza  Hušića, takođe smijenjenog predsjedavajućeg Skupštine USK, “filozofa  iz Mutnika”, za koga se pričaloda je siva eminencija ZZO USK. I Hušić je učesnik raznih   događaja  vezanih  za ZZO USK

Neki  od  političkih gazda u Kantonu  ukazuju kako je Handanagić žrtveni jarac nove vlasti.

Mnogo tačnija konstatacija je da   je Kanton njegova velika žrtva.

A još je tačnije konstatacija  da su premijer Ružnić i ministri  spasili  Handanagića od daljnjeg poniženja kojem se izlagao sa  svakim novim provedenim danom na ovoj funkciji.

I  direktorskim mahnitanjima.

Da, ovaj  je  “gordi”  stranački aparatčik  nebrojeno puta   pokazivao  svoju bahatost ne samo  prema  potčinjenima u ZZO USK, ne samo prema novinarima, ne samo prema običnom čovjeku.

On nije mogao  da sačuva ni  normalnu mjeru učtivosti  prema kolegama -apotekarima.

Yuo tube  čuva  potresnu scenu  kada mu na zajedničkom sastanku jedna apotekarka postavlja pitanje  a on  je  sluša, gledajući  u  displej mobitela, ponižavajući je dodatno uvredljivim i prezrivim  sklanjanjem pogleda na mobitel.

Direktor Handanagić je imao funkciju, ali  ona mu nije donijela ugled.

Da jeste, vjerovatno  bi i epilog  bio daloeko drugačiji i sretniji čak i za njega.

Autor teksta čak je sklon mišljenju da je njegov rad  na ovoj poziciji bio  ako ne sramota za njega, za stranku koja ga je postavila tu-svakako.

Stid bi svakako trebalo priznati, jer to je ljudski.