SUDSKA KULISA Granični slučaj Žrtve, promocija lažne političke korektnosti
Bojovnik se u sudnici pojavio “u minut do 12”.
Profilaksa (oprez) od “događanja naroda”.
Naručio je nosača kamere koji se lažno predstavlja kao medijski djelatnik da ga u lokalnom mediju i na kućnom portalu predstave kao Žrtvu.
Onu “rođenu”.
Jer, on ,ultimativno, NIKAD NIJE KRIV.
Trebalo je da video kod građana izazove moguće sažaljenje.
Da zaplaču, da se zagrcnu od suza za “precednikom”.
On je Mučenik.
“Sveti” “Arhanđel” Asim.
Njegovo pojavljivanje u sudnici valjda je trebalo da unese svjež vjetar u ofucano (vlastito) samopouzdanje i ohrabri stranačke “vjernike” koji su na ivici ludila.
Pate, za srce su ujedeni, šta rade voljenom predsjedniku.
I Sanjani, od prvog do posljednjeg, oni koji još nisu pobjegli vani, nestvarno pate, imaju rane po cijelom tijelu i duši prema kojima je medicina nemoćna.
Strah i jeza pomiješani kao voda i “Bimalovo” ulje plutaju atmosferom nad utišanim gradom.
U očima tuga i bezvremeni bol.
Zato je Bojovnik na slici, ako i manje pažljivo osmotriite, isposnički skrušen, više mrtav nego živ, a svjedoci iza njega tvrde, jer fotografija to uspješno skriva, da se tijelo grčilo i ruke tresle.
Doduše, svjedoci “iza” možda su i subjektivni.
Kriv je Mujo, a on, Izabrani Zvaničnik, i ne može biti kriv pored njegove policije, njegovih pravosudnih žbira, službeničkih štakora koji vire iz šupljina općinskih zgrada, stranačke poltronerije…
Postiglo se suprotno.
Bojovnik jeftino, kao trgovac bižuterijom na vašaru u Derventi, pokušava da okrpi svoj nagrđeni politički lik, sa čije memljive fasade vonjaju gljivice i mahovina.
Postoji godinama, potkrepljeno “enciklopedijom” dokumenata, formirano javno ubjeđenje o Asimu Kamberu.
Bojovniku Tuđmanov vojske.
Rušitelju rahmetli generala Mehmeda Alagića.
Političkom zagađivaču javnog prostora koga Bakir & comp podržavaju jer uspješno godinama na lokalnim i općim izborima na suspektan (sumnjiv) način osvaja vlast.
To je lik koji bi mogao napisati najtanju brošuru na svijetu ” Moji prijatelji”, koja bi se sastojala samo od korica.
Ovakvu sliku o njemu kolokvirao je kompletan Sanski Most, magistrirala cijela Krajina, doktorirao čak i “generalštab” Bakirove stranke.
“Ispeglani” i ritualno pripremljeni prilog na budžetskoj medijskoj zadužbini SDA, prethodno “analiziran” od Pažljivog Cenzorskog Radara i tekst na kućnom portalu svjesno naglašavaju navodne “ranije grijehe” Muje Sinanovića.
Nastavak suđenja pokazaće da je tužiteljica nebitnog imena u smišljeno isfabriciranim podatkom u optužnici napravila kardinalnu pravničku grešku zbog koje će doživjeti novi profesionalni debakl i prijavu VSTV-u.
Možda se zbog toga strašno znojila iako je sudnica bila opremljena modernim rashladnim uređajem.
O tom-potom.
Septembar će brzo.