SEFKE RECORDS PAPAGAJ SLOBODA: Pronađen uzročnik bujajuće islamofobije!

Piše: Selvedin Avdić

Svjedoci smo svakodnevnog moralnog urušavanja društva. Vjerski praznici se proslavljaju uz kokain i razvrat, kriminalci otvaraju mesdžide, svako tumači islamske propise kako mu odgovara, ratni profiteri opljačkali su industriju i postali nova krema društva, gnjecava i prilagodljiva svakom kalupu, kako kremama i priliči, ukratko “čudan zeman nastade” što bi rekao jedan pjesnik.

U ovoj zemlji odavno se više ne cijeni ni obrazovanje niti lijepo vaspitanje, samo sila, moć i partijska knjižica.

I to nije sve. Malu muslimansku zajednicu u srcu Balkana pritiska islamofobija sa svih strana, optužuju je za militantni islam, za terorizam, agresivnu politiku… Borba je teška, neravnopravna, ne vidi joj se kraj, kako je to lijepo opisao pomenuti pjesnik:

Sve zlikovac postade,

Din-dušmanin ustade;

Šta se hoće, zaboga?

Ali, nema mjesta panici. Dok ste vi možda bili zabavljeni dosadnim političkim sporazumima u kojima odustajemo od NATO integracija i građanske države, neko je za sve nas stražario na moralnim kapijama društva. Dok ste vi dokoličarili prateći kakav će nesoj sjesti u Vijeće ministara, neko je pronašao novi prilog “bujajućoj islamofobiji”.

Vrijedni stražari precizno su locirali uzročnika moralnog raspada društva i bez straha, nepokolebljivo, izlažući se riziku i mogućoj pogibelji, uperili prst u njega – to je zbirka stihova “Papagaj sloboda” koja u sebi “nosi izrazito snažno ideološko breme kojim se negativno kontekstualizira u prostoru rigidne ideologije, pa se time situira kao svojevrsna kontaminacija kulture, umjetnosti posebno, kao svojevrsni prilog estetici ružnoga“. Ne smije da nas zavara to što pomenuta zbirka stihova još uvijek nije objavljena, jer neprijatelj je lukav a zavodljiv, što je dobro opisao jedan drugi pjesnik:

Ti znaš, da bijah nevin poput rose

I poput lijera u proljeću ranom;

Al ljudi, med što pod jezikom nose,

Otrov mi dadoše u bokalu pjanom,

Mada sam bio nevin poput rose.

Bošnjački inžinjeri duša konačno su detektirali krivca za galopirajuću islamofobiju, organizatora odurne medijske propagande, autora ksenofobnog, otrovnog pamfleta, ukratko ”riječ je ovdje o ozbiljnoj, čak vrlo ozbiljnoj šteti koja je nanesena kulturi i umjetnosti.”

Radi se o V. S., mladom pjesniku iz Zenice (grada koji je poznat kao rasadnik islamofobije), ovogodišnjem dobitniku nagrade Slovo Gorčina za najbolju zbirku poezije. To što je pomenuti dobio ovu uglednu nagradu, situaciju dodatno otežava, jer kako smo upozoreni “autentična i ideološki neutralna kritika ne može pozitivno valorizirati toliko ideologizirani tekst”, što krug potencijalnih islamofoba proširuje, a žiri diskvalificira.

Da ne bih ja sebi pripisivao tuđe pregalaštvo, evo izvornog teksta pa čitajte.

U svakom slučaju, hvala pažljivim bošnjačkim pratiocima savremenih poetskih tokova što su nas na vrijeme, neposredno pred Bajram i u susret SFF-u, upozorili kakva opasnost vreba iz zeničke kotline. Predlažem da u znak podrške njihovom pregalaštvu ukinemo sve kulturne aktivnosti. Ne zauvijek, naravno, samo dok se u demokratskom duhu i multikulturnoj tradiciji ne dogovorimo o čemu se može ili ne može pisati.

Formiraćemo uskoro Vijeće ministara pa svakako i nemamo pametnijeg posla.

Opasna pjesma zove se “Gljive”. Uz naglašen oprez može se čitati u nastavku. Za svaki slučaj prilikom čitanja obucite gaće naopako, pljunite tri puta preko lijevoga ramena, odstranite žene i djecu iz sobe, a papagajev kavez prekrijte ćebetom.

 

Velika kiša,

Strašna poplava!

Gljive niču po šumi

Ko džamije po mome gradu.

U njima, mašallah,

Kad si gladan

Možeš da ugriješ ruke.

Plan je grada:

Jedna mahala – jedna džamija

Baš kao nekada:

Svaka mjesna zajednica – jedna zadruga.

U tim bogomoljama mnogo se naučiti da

Poput ispravnog popunjavanja

Glasačkog listića.

Glasina poput ezana odjekuje:

Tvornice tu se otvaraju!

Između namaza vrijeme radno.

Proizvodnja friških ummetaka,

Za obuću koja žulja.

Sa vidikovca se vide munare

Grad kao kaktus.

Kome treba pustinjsko proljeće

Da procvjeta.

Grad kao veliki jež

Koji na leđima nosi Geu

Zabadajući joj bodlje u oblo dupe.

Moram priznati da mi je pomalo i simpatičan ovaj skandalčić oko jedne pjesme. Čovjek na trenutak pomisli da literatura zaista ima nekakav uticaj u ovom društvu.

Vernesu Subašiću, naravno, želim puno sreće. Žao mi je što mu se ovo dogodilo.

(zurnal.info)