SIPA U SANSKOM MOSTU: Sumnje u kriminal bivšeg načelnika Sanjina Halimovića

Juče su službenici Državne agencije  za istrage i zaštitu (SIPA) BiH boravili  u Sanskom Mostu, saznaje normala.ba. Radi se o zaposlenicima ove državne agencije u civilu koji prikupljaju saznanja o korupciji u Sanskom Mostu počinjenoj u Općini Sanski Most. U njihovom fokusu  je, kako se nezvanično saznaje, mandat bivšeg općinskog načelnika Sanjina Halimovića, koji  je potom kao kadar SDA i jedno  vrijeme potpredsjednik SDA BiH  bio federalni ministar poduzetništva, ambasador u Beču,a danas obnaša funkciju ambasadora BiH u Kuvajtu.
Kao što  je poznato, SIPA  je izuzela ogromnu dokumentaciju iz Općine Sanski Most kada je na njeno čelo došao Mustafa Avdagić, a ticala se mandata njegovog prethodnika u trajanju od 6 godina.
O Halimovićevom lagodnom životu na teret države, sumnjama u brojne afere i kriminalne radnje bh mediji su pisali proteklih godina. Stekao se dojam da ga je Stranka “uhljebljavanjem” na ambasadorsku poziciju  “sklonila”  od očiju javnosti i istražnih organa.
Zanimljivo je i da je Tužilaštvo  USK dobilo pet krivičnih prijava protiv Halimovića i da je njihova sudbina ostala nepoznata.
Pravosnažno osuđen za kršenje ljudskih prava
Nepoznato je kako je Bakir Izetbegović mogao postaviti Halimovića za ambasadora u Beču  u Misiju OSCE-a iako je on prije toga pravosnažno osuđen za kršenje ljudskih prava na Kantonalnom sudu u Bihaću. OSCE se , to je notorna stvar, bavi svim aspektima zaštite ljudskih prava, pa je presuđeni Halimović, bio “prava” osoba  da dođe na ovu funkciju.

Bakir: Sanjine, sve znamo o tebi i stoga te moramo te skloniti što dalje od Bosne

Fondacija Centar za javno pravo (CJP) iz Sarajeva pokrenula je 11. novembra 2016. godine zvanično inicijativu za opoziv
Sanjina Halimovića sa mjesta izvanrednog i opunomoćenog ambasadora-voditelja Misije BiH pri Organizaciji za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE), Uredu Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama u Beču. Inicijativa je
upućena Predsjedništvu BIH, insitituciji koja ga je i imenovala. No, Predsjedništvo BiH je u konačnici odbilo da uopće stavi na dnevni red ovu inicijativu.

CJP nije bilo ko.Radi se o Fondaciji koja je posredstvom Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke u okviru Pakta stabilnosti u jugoistočnoj Evropi osnovana prema bh pravu. CJP uspostavlja naučne kriterije kao mjerila prema kojima se mora uobličavati javno pravo i u tom smislu stručnjaci ove ugledne Fondacije na nivou ekspertiza analiziraju
akutne javnopravne probleme.

CJP je u svom istraživačkom projektu o procesu imenovanja ambasadora u BiH otkrio da je Sanjin Halimović kod bh suda prije
imenovanja na ambasadorsku funkciju u Misiju OESS-a u Beču pravosnažno osuđen za kršenje ljudskih prava, te da Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona ima protiv njega pet krivičnih prijava.

“Nemoguća” kombinacija :Halimović, kršitelj ljudskih prava , ambasador  Misije BiH pri  OSCE-u u Beču

 

-„Za obavljanje funkcije kakva je ambasador–voditelj Misije BiH pri  Organizaciji za sigurnost i suradnju u Evropi
(OSCE), Uredu Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama u Beču ne smije biti imenovana osoba koja je osuđivana zbog kršenja ljudskih prava zbog toga što se upravo ova organizacija bavi zaštitom ljudskih prava- stajalo je,
između ostalog , u obrazloženju inicijative CJP-a za opoziv Sanjina Halimovića.
Uz nju su poslani i dokazi:

– Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj :01
O U 001501 11 UZ 2 od 5.9.2011.godine a kojim je utvrđeno da je Sanjin Halimović kao načelnik općine kršio ljudska prava

– Prema Rješenju Tužilaštva Unsko-sanskog kantona broj A- 1- 07/14 od 9.9. 2014.godine protiv Sanjina Halimovića ima pet krivičnih prijava i to: CMS:KTA 19990, CMS:KTA 17125, CMS:KTA 14890, CMS:KTK 391 i CMS: KTK 449 koje se nalaze u fazi prijave kod zaduženih kantonalnih tužilaca

Inicijativa je upućena trojici članova Predsjedništva BIH, Bakiru Izetbegoviću, Mladenu Ivaniću i Draganu Čoviću a takođe su zatraženi slijedeći odgovori:

– Ko je, odnosno koja je institucija nadležna za provjeru kandidata za ambasadorske funkcije

– Da li će Predsjedništvo opozvati Sanjina Halimovića sa ambasadorskog mjesta budući da novi dokazi pokazuju da on ne
ispunjavaju za mjesto na koje je ispred BiH delegiran?

Predsjedništvo BIH je ovu inicijativu dugo ignoriralo. I pored više zahtjeva CJP-a Sekretarijat Predsjedništva BiH nije se
udostojio da da odgovor na podnesenu inicijativu. Konačno je (12. juna 2017.godine) iz
Sekretarijata Predsjedništva BiH stigao negativan odgovor.

– Na sjednicama Predsjedništva BiH od primitka inicijative do slanja ovog odgovora nije uzeta u razmatranje inicijativa
Fondacije centar za javno pravo koja je dostavljena Predsjedništvu BiH dana 11.11.2016.godine za opoziv Sanjina Halimovića sa mjesta izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika-voditelja Misije BiH pri Organizaciji za sigurnost i
suradnju u Evropi (OSCE), Uredu Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama u Beču –pisalo je u odgovoru glavnog sekretara Sekretarijata Borisa Buhe.

Bilo je  potpuno jasno da Predsjedništvo BiH nikada neće uzeti u razmatranje inicijativu za opoziv ambasadora Sanjina Halimovića, jer bi to bilo „posipanje pepelom“ njegovog političkog šefa i član Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i na neki način priznanje krivice da je napravljen ozbiljan previd kada je Halimović kandidiran na ovu visoku funkciju.

Čovjek  afera 
Halimović je kao federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta pokušao da na sjednici Vlade FBiH izlobira 300.000 KM za jednu firmu  iz Sanskog Mosta, s čijim vlasnikom je godinama u bliskim vezama.Ta  je firma  u vrijeme Halimovićevog načelničkog mandata redovno dobivala sve poslove iz oblasti kojom se bavi, a registrirana je za proizvodnju betonske galanterije, prodaju, savjetovanje i ugradnju betonskih proizvoda. Velika afera s cijenom “flastera”, odnosno trotoara rađenih betonskom galanterijom u sanskim ulicama Ključkoj i Banjalučkoj ( realna cijena je 35 KM,a naplaćivano je 120 KM po kvadratu),  zataškana je zahvaljujući tadašnjem načelniku Halimoviću i njegovim stranačkim prijateljima. U to vrijeme većinu svih velikih građevinskih poslova na području sanske općine, uključujući i glavni gradski Trg ljiljana (posao vrijedan milion KM), dobivala je građevinska operativa iz RS, “Prijedorputevi”,a kao podizvođač se pojavljivala Halimovićeva omiljena građevinska operativa  iz Sanskog Mosta. Da tu  “nešto ima”  Halimović je “potvrdio” kada je  za svog savjetnika u Ministarstvu  imenovao Sanjanina Ismeta Kamerića koji je vjenčani kum direktora “Prijedorputeva” Dragana Ćorokala. Nezvanično, tako je uspostavljena snažna spona za zajednički biznis u kome je ministar Halimović bio potpuno “čist”.

Svojevremeno je Semila Halimović, ministrova supruga,  registrirala firmu u Prijedoru pod nazivom “AquaSana”, također u vrijeme načelničkog mandata Sanjina Halimovića, ali je njeno poslovanje bilo obavijeno velom tajne.  U javnosti je tek djelimično “začačkan” pokušaj tenderske prodaje filtera koje je “AquaSana” umalo prodala sanskom “Vodovodu i kanalizaciji” po enormnim cijenama, ali je sve propalo, jer su se upetljali mediji i afera je zataškana. 

 

Halimovićeva profesionalna i politička karijera je neprekinuti niz sličnih “slučajeva” koje je teško i pobrojati.Halimovićev politički uspon u SDA počinje kada mu je kao mladom veterinaru Općina Sanski Most platila 5.000 KM za magisterij.

Ubrzo je postao direktor JP “Veterinarska stanica”, potom predsjednik SDA Sanski Most i načelnik općine u jednom i po mandatu, od 2004. do 2010. godine. Kao načelnik općine obišao je kontinente, godišnje putovao i do 150 dana i, pored svega, stigao odbraniti i doktorsku disertaciju, za koju se u veterinarskim krugovima priča da je “sama pisana”.
Kao načelnik općine svom 12-godišnjem sinu za samo mjesec izdao je sve potrebne papire i saglasnosti za gradnju luksuzne vikendice u naselju Čaplje, čime je pokazao “poduzetnost za obrt”, pa ga je u skladu s tim njegova stranka nagradila ministarskom foteljom.

Ovaj slučaj vrhunskog bezobrazluka, nepotizma i nezakonitog rada, umjesto osude, poslužio je kao motiv za nagrađivanje. Građevinsku dozvolu koja je kasnije poništena od Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoliša USK Halimović je kao načelnik izdao i majci Fadili, mada se u gradu na Sani pitaju otkud nezaposlenoj ženi sredstva za veliki građevinski objekat.

Faksimil

Uz brojne funkcionerske obaveze koje mu je nametnula njegova SDA, Halimović je od 2006. na “daljinsko upravljanje” radio laboratorijske analize krvi krajiške stoke u Veterinarskom zavodu Unsko-sanskog kantona (USK) tako što je u ovoj ustanovi pohranio faksimil svog potpisa, a na gotove nalaze akreditirani zaposlenici Zavoda udarali su pečat federalnog ministra.

Javna je tajna da je bivši sanski načelnik i za svoje privatne poslovne obaveze koristio usluge općinskog vozača i gorivo iz budžeta, primjerice za “posjete” Veterinarskom zavodu i bihaćkom Biotehničkom fakultetu. Naviku oslanjanja na državne resurse ministar Halimović razradio je do savršenstva.

 

Tako je interesantna i njegova veza s Nedžadom Brankovićem u vrijeme kada je Halimović bio načelnik, a ovaj federalni premijer. Brankovićeva privatna firma dobila je na tenderu projekt izgradnje gradskog mosta vrijedan 70.000 KM, a onda je za 10.000 KM napravila i projekt budućeg turističkog voza uz rijeku Sanu. Naravno, voz na uskotračnim šinama nije, niti će ikada protutnjati, a to nije ni bio cilj.

Nekretnine

Prije Halimovićevog ulaska u politiku, on i njegovi najbliži srodnici u gradu na Sani važili su za skromnu radničku porodicu. To više nije slučaj. Sanjani uži dio centra, gdje je veći broj stambeno-poslovnih objekata ove porodice, nazivaju “Kvart ministra Halimovića”. Ne zna se tačno šta sve posjeduje, jer, poput luksuzne vikendice koja je na maloljetnom sinu ( u međuvremenu je za dobre pare prodata  Prijedorčaninu koji živi u Austriji) , moguće je da se i drugi objekti vode na članovima porodice. Spisak koji je poznat govori o sljedećim nekretninama u Sanskom Mostu:

-porodična kuća s novoizgrađenim lokalom u Prijedorskoj ulici

-butik i poslovni prostor u kome je bila smještena Balkan Investment banka (objekti, navodno, pripadaju Halimovićevoj sestri i zetu)

-bosanska kuća, stara gradnja, u Alagića sokoku, jedina do koje je ciljano  provedena gradska kanalizacija

– pomenuta vikendica kraj Sane, na desnoj obali, u naselju Čaplje (vodila se na maloljetnom sinu Sanjina Halimovića)

-stan u zgradi Regal mahala na desnoj obali (navodno na supruzi)

-stan u Sarajevu, na Višnjiku, navodno zamijenjen za stan supruge u Bosanskoj Gradišci (i pored toga, ministar Halimović koristi državni stan u glavnom gradu BiH)

-stan u Gracu o kojem se javno godinama priča u Sanskom Mostu

Sarajevski stan

Kao ministar Halimović  je kupio u Sarajevu stan od 112 kvadrata ,a krajem 2013. podnio zahtjev za odobrenje naknade za zakup stana pri čemu je priložio prijavu o prebivalištu u Sanskom MOstu pa mu je Komisija odobrila nakdnadu od 600 KM mjesečno za vlastiti stan.

Prijavljen u Sanskom Mostu da bi naplatio 600 KM u sopstvenom stanu u Sarajevu

„Ništa sam sebi nisam dodijelio i nikoga ničim nisam obmanuo. Dakle, nijedan dokument nisam dao neispravan“, izjavio je svoevremeno Halimović za CIN.

Ambasador Halimović i Jovica Chetniks

 

Jovica Mirosavljević zvani Chetniks, bivši komandant Jedinice za specijalnu podršku Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) poslan je u  Misiji Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u Ukrajini, u mjestu Kramatorsk u regiji Donjeck 2105. godine, objavili su bh mediji.

On je u ovu misiju otišao preko Austrije, tačnije iz Beča gdje mu je potpis dao Sanjin Halimović (SDA), ambasador pri misijama OSCE-a i UN-a i drugim međunarodnim organizacijama.

Mirosavljević  je zbog veličanja četništva i skandaloznih fotografija bio izložen medijskoj kritici, ali nikada nije adekvatno sankcioniran u SIPA-i, nego je čak  nagrađen mjestom komandanta Specijalne jedinice SIPA-e.

Mirosavljević je pritisnut disciplinskim i krivičnim prijavama kao jednu opciju da izbjegne odgovornost vidio  u odlasku u OSCE misiju u Ukrajini.

Omogućio mu je to ambasador  Sanjin Halimović.