MALI BUKVAR PSIHOLOGIJE Kako čitati Bojovnikove laži i druge priče

 

Piše: Midhat Dedić

 

“Postoji samo jedna razlika između mene i ludakaLudak misli da je normalan, a ja znam da sam lud.”

Ako ste slučajno pomislili, a asocijacija je skoro neodoljiva, da je ovo o sebi  izjavio Asim Kamber, prevarili ste se – nije on toliko pametan.

Gornji citat je misao Salvadora Dalija.

Bojovnika je veoma jednostavno “(pro)čitati”.

Pravilo broj 1 – ne vjerujte mu nikada.

Pravilo broj 2 – ne vjerujte mu ni kada laže.

Pravilo broj 3 – njegova slova ispisuje strah,a u strahu su velike oči.

Pravilo broj 4 – iz njegovih bulažnjenja progovara skriveni osjećaj manje vrijednosti nevoljenog i nesigurnog čovjeka  

Pravilo broj 5- Laki je malo nervozan

Za svrhu „čitanja“  ustravljenog Bojovnika,  dovoljno  je za one koji imaju vremena da čitaju gluposti, da se zabavimo jednim sićušnim dijelom njegovog posljednjeg bloga (  više je zdravstveno nepreporučljivo)  i njegovim“ kriminalističkim“  tezama kojima bi se smijala i predškolska dječurlija u „Krajiškoj radosti“ računajući   njegove unuke,u kome bulazni o „pripremama atentata“ na njega.

Znači, ponavljam i  sugeriram, samo jedan citat, ne više, zbog vašeg psihičkog zdravlja. I  to ovaj.

 

 „Prvobitna Hozanova namjera je bila da se minira moja rodna kuća. Upravo je tim povodom i otišao pred moju kuću, uslikao se i sliku uputio dvojici potencijalnih izvršioca… Plan je bio tako napravljen da se prvo aktivira eksplozivna naprava kod rodne kuće. A paralelno da se i pod moje vozilo gdje stanujem postavi eksplozivna naprava. Pa kad ja po inerciji brige za rodnu kuću i porodicu krenem do njih, da se zapravo meni desi ono najgore…U konačnici, što bi se neko slikao pred bilo čijom privatnom kućom ako ne postoji neka namjera?

Sanska “Agata Kristi“  nigdje ne objašnjava kako je došao do epohalnog otkrića o prvobitnoj „Hozanovoj namjeri da se minira moja rodna kuća“. Jedino razumno objašnjenje je da je Bojovniku „to“ lično izjavio Hozan, što bi Laki, više je nego sigurno, odmah argumentirao. Međutim, Hozan mu nije saopćio  svoju „prvobitnu namjeru“,ali on je, uprkos svim silama  svijeta, „zna“.

Kako, to ne znaju ni zajedničkim snagama Frojd, Jung,Adler, Šerlok Holms, Herkul Poaro, Inspektor Megre, Prljavi Hari ( Klint Istvud) i pride, Čak Noris.

Frojd,Jung, Adler,Šerlok Holms, Poaro,Megre, Prljavi Hari,Čak Noris- Mi ne znamo ništa, pitajte Lakija

 

Znači, Bojovnik nesvjestan sebe, primjenjuje naše pravilo 1-laže, pa je automatski u „čitanju“ potrebno  iskoristi naše pravilo broj 2.

Dalje, zidani građevinski objekat o kome piše Bojovnik i naziva  je „rodna kuća“ je apsolutna laž- njegova rodna kuća, a rođen  je 1961.godine izgledala je sasvim, sasvim drugačije, svjedoka je još uvijek „bezbroj“,da se ne bavimo njenim preskromnim gabaritima.

Bojovnik i ovdje svjesno skriva  manje poznatu istinu.

„Rodna kuća“ o kojoj Laki bulazni  je novi građevinski objekat, daleko izdašnije kvadrature i što  je veoma  bitno, nije legaliziran. Kada  samo svojevremeno, na jedvite jade, uz  pritiske federalne upravne inspekcije od tadašnjeg  načelnika općine Mustafe Avdagića iskamčio službeni dokument  da je Bojovnikova  „rodna“  kuća (tako  je prema dokumentaciji Općine Sanski Most 2014. godine bilo) nije legalizirana, jer  nije urađena ostavinska rasprava svih  7 zajedničkih vlasnika  „rodne“ kuće!? ( neriješenih imovinskih odnosa).

A Bojovnik je lično određivao, sjećate se, o rušenjima nekih građevinskih objekata po Sanskom Most. Dakle, još jedna laž, na tako malo centimetara  prostora Bojovnikovog bloga.

Laž nastavlja u neprekinitom veselom nizu  tvrdnjom kako je  Hozan „upravo tim povodom otišao pred moju kuću“.Upravo  smo ustanovili da je Bojovnik slagao o „prvobitnoj Hozanovoj namjeri“, a  sad nas ovaj Veselnik  zabavlja sintagmom „tim povodom“ insinuirajući razvoj ničim dokazane „zloćudne“ Hozanove radnje.

„ …i sliku poslao dvojici potencijalnih izvršioca…“Prvo  ćemo podsjetiti čitaoca  po enti put o Bojovnikovoj katastrofičnoj gramatičko-pravopisnoj nepismenosti, ispravno je „izvršilaca“, ali kako njemu tu više nema pomoći, idemo se dalje zabavljati sa štivom isfrustriranog Inspektora Lakija.  „Potencijalni izvršioci“ je Bojovnikova paradigmatska glupost, slanje fotografije nekome označiti kao poziv za atentat govori  o Lakijevom potcjenjivanju inteligencije čitalaca.

„..Plan je bio tako napravljen da se prvo aktivira eksplozivna naprava kod rodne kuće…“

Gdje je „Plan“ koji je bio „tako napravljen“? Zašto ga, Laki, ne objavi kada objavljuje i najskarednije intimne detalje o onima koje ne voli?

Gdje je „eksplozivna naprava“  i da li zna, a u Planu  koji je bio  „tako napravljen“sigurno piše, o kojoj vrsti eksploziva se radi?

Da nije „grčka vatra“ iz 668 godine n.e. kada su se borili  Arapi i Vizanti, kineski crni barut sa sporogorećim štapinom, trotil, nitroglicerin, ili obični privredni eksploziv koji koristi kompanija „Lager“ na Zlauši?

Ili  je, ništa nije nemoguće, eksplozivna naprava nepoznate brizantne snage i sastava, obzirom na Hozanove „iranske veze“ pripremljena   u Teheranu ?!

I gdje „kod rodne kuće“  da se postavi „eksplozivna naprava“?

Iza kuće, na ulazu, na balkonu, kod betonskog šahovskog stola, ispod dume …?

U Planu sigurno piše, samo je tu „mali“ problem –Plana nema, pa nema, niti će ga biti.

„…A paralelno da se i pod moje vozilo gdje stanujem postavi eksplozivna naprava…“

Prvo, šta znači „paralelno“ postavljanje eksploziva, to je vjerovatno neka nova tehnika, pogotovo  ako se ima u  i vidu udaljenost Bojovnikove tzv.rodne kuće  i vozila kod stana.

Znamo iz škole za paralelno spajanje baterija, kondenzatora, sijalica, solarnih panela, zvučnika, ali paralelno postavljanje eksplozivne naprave  na  dva kilometrima udaljena  objekta, to je  posao za  vrhunske majstore svog posla.

To se ne uči u školi, nego u „terorističkim“ kampovima Pogorelica i Gornja Maoča, kurdskih, sirijskih i afganistanskih „dinamitmajstora“ do libijske Derne.

To bi trebalo da znači kako je Bojovnik „velika zvijerka“ jer mu se ne može drugačije „dohakati“ nego „paralelnim“ eksplozivnim napravama.

Šegi nikada kraja, kada  Laki  zagrli  tastaturu, pa  je u tom tragikomičnom žalobnom tonu Ptice Kukavice zapisao slijedeće:

„…Pa kad ja po inerciji brige za rodnu kuću i porodicu krenem do njih, da se zapravo meni desi ono najgore…“

Ne daj, Bože, takve tragedije za Čovječanstvo.

Bojovnik ovdje zloupotrebljava i  Njutnov  prvi Zakon o inerciji, jedan od klasičnih zakona mehanike objavljen prije  333 godine koji kaže da svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu sve dok vanjske sile ne uzrokuju promjenu tog stanja.

Laki  i „ inercija brige za rodnu kuću i porodicu“!?

To je , barem kada je riječ  poznatim činjenicama, prazan pojam.

Lakija ne pokreće „inercija brige“ nego strah, to smo  uvidjeli na „milion“ primjera. A inercija straha  njega vodi uvijek ka tome da spašava „svoju guzicu“.

Onu istu koju je građanima pokazao  na parkingu banje Sanska ilidža.

On uvijek bježi, pa smo ga prije  šest mjeseci nazvali epskim primjerom bošnjačkog „brankovića“.

Objasnili smo to na tri od „milion“ primjera koje navodimo.

Tako je u februaru 2014. godine sa pancirom na prsima   pobjegao od demonstranata i ostavio  na cjedilu bratovu porodicu koja je u tom trenutku  napadnuta upravo zbog njega.

Pobjegao je neznano kud i kad  su u junu  2014. hapšeni  Đevad Muslimović  i ostali, jer u  svom  muljevitom političkom  biću   i  odsustvu  empatije, vidi  samo  prostu, prostačku želju  da  sačuva  isključivo  sebe i nikoga više .

Pobjegao  je  i prošle godine u maju  ostavljajući sina i suprugu na cjedilu  kada  je vršen pretres  njegovog stana od strane  kantonalne policije, jer  je  objavljivao  pomenute transkripte SIPA-e  koji  tada još uvijek nisu  bili prezentirani   u sudskom krivičnom postupku protiv Đevada Muslimovića.

Kasnije će nam njegov  bivši vozač Amir Zukić ispričati kakvi su bili jadi i bijeda  „sanskog Vertera“ u nekom šumarku između Trnove i Usoraca.

A preživjeli smo i Lakijevo „filozofsko“  licemjerno pravdanje za bijegove, pa se postavlja filozofsko  pitanje zašto uopće bježi jedan tako „fin“ i „pošten“ čovjek.

Odgovor nije potreban nikome.

Tada  smo pomenuli i  amigdalu, centar  za strah koji je kod Lakija, čini se , nenormalno razvijen pa je u konstantnom stresu. I dok hormoni stresa kortizol, adrenalin i noradrenalin,kaže  stručnjaci za fiziologiju straha, pripremaju tijelo na dvije situacije, borbu ili bijeg, amigdala , izgleda, Lakija uvijek „nagovori“ na bijeg.

Čitam na mrežama sinoć  o smogu u Sarajevu i psu koji je zbog količine smoga i magle potpuno izgubio kompas pa ga je vlasnik  morao da okrene na pravu stranu  na koju treba da laju.

Tako i amigdala, najvjerovatnije, Lakija uvijek okrene na pogrešnu stranu.

Potpuno je jasno da je čitalac (ne čitaoc, tako pogrešno piše „profesor“ i “lektor”   u  „više odgojno – obrazovnih institucija i kao stručni suradnik Instituta za lingvistiku“ Asim Kamber ,link Biografija, na www.asimkamber.com ).htio-ne htio radi ispravnog i olakšanog „čitanja“ Bojovnika prinuđen  da koristi naše pravilo broj 3.

Toliko o „inerciji brige za rodnu kuću i porodicu“.

„… U konačnici, što bi se neko slikao pred bilo čijom privatnom kućom ako ne postoji neka namjera?…“

Ovo  bi bilo suludo i komentirati, ali zaigrajmo se malo.

Prvo to nije Lakijeva  privatna kuća, jer i u imovinskom kartonu je napisao  da je vlasnik 1/7 kuće.

Već smo  objavili da postoji  i službena informacija Općine Sanski Most o 1/7 kuće  i neodržanoj ostavinskoj raspravi  koja je  glavni krivac što  građevinski objekat koji  Laki naziva „rodna kuća“  nije legaliziran.

Drugo, kako se iz  fotografiranja iščitava  „neka namjera“, pa i bilo koja, čak najbenignija, razumu nije poznato?  

I šta  uopće u  kriminalističkoj  i pravnoj  doktrini može da znači glupost  označena kao “neka namjera”.

Na kraju , upitajmo se tronuto svi zajedno,  ko je Asim Kamber, uistinu , i koliko je on bitan za Civilizaciju.

Naravno, retorički.

Možda je ovo što ću sada napisati trebalo  da stoji u „preambuli“  teksta, ali  riskiraću.

Naime, u onom bosanskom vicu, nakon smrti  Ive Andrića,  Hase zbunjeno pita  „a ko će sada biti književnik“.

Tako nekako o sebi misli Bojovnik Asim Kamber zvani Laki, predsjednik SDA Sanski Most.

Ko će, Bože,  sada biti predsjednik, kada mene ne bude.

Laki je malo nervozan

O tom “primordijalnom” strahu  za Lakijevom sudbinom zaplakaće: tri nane  u Skucanom Vakufu, dvije u Vršu, jedna u Gorici,  dva-tri FB- bota, barem jedan  općinski portir…

Ako sam nekog zlonamjerno preskočio, neka se javi..magarac bio ko se skrio.