IZ NEHATA Metak zaraze s igmanskog derneka luta Federacijom

 

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Proslava 70. rođendana Igmana iz Konjica desila se iz nehata, nikako namjerno – to je jasno. Zato ću odmah na početku citirati slavnog Gabriela Garciju Marqueza iz njegove knjige „Ljubav u doba kolere“ – znanje i mudrost dolaze kada nam više nisu od koristi.

A, u BiH to je više puta dokazano!

Svjesni su građani BiH da su Uprava Igmana, premijer Federacije i resorni ministar rođendan slavili dva dana nakon što su upravo Fadil Novalić i Federalni krizni štab preporučili zabranu okupljanja za više od 250 osoba.

Niko nije namjerno proširio zarazu, ali će sigurno neko morati odgovarati za ovaj klaster.

Sada je najvažnije sve staviti pod epidemiološki nadzor, ali teško ide, s obzirom na čudnu doktrinu testiranja, odnosno netestiranja, koje je na snazi u BiH.

Drugi klaster krenuo je od visokih dužnosnika HDZ-a, onih sa skijališta u Italiji, pa će sigurno i to građani zapamtiti. Kako jedan kolega reče – Skupa je zabava iz Konjica, skupo je primanje pacijenta preko stranačkih veza u Mostaru, skupi su bezobzirni graničari što su za malo mita, bez kontrole, ljude puštali preko granice. Nemar, neznanje i bahatost elita u BiH se uvijek skupo plaćala.

Ali, mene u cijeloj priči muči jedan drugi fenomen.

Zašto 25 godina svaki nemar, nehat, kriminal, korupciju, nepotizam pravdamo zaslugama pojedinaca u ratu. Nedavno smo tome svjedočili nakon afere Asim Sarajlić i drugi, gdje nam je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA isticao zasluge Sarajlića u ratnom periodu, pa je brojao koliko je puta ranjen, koliko je bio hrabar!

Da umanji kriminal i ono što smo čuli oko kupovine glasova i mutne radnje unutarstranačkih izbora Izetbegović nam servira priču o ratu. Načuli da kod njihovih glasača nacionalna priča i taj naboj o hrabrosti uvijek prolazi, igraju na sigurnu kartu. A, koliko ja znam časnih vojnika, diverzanata, heroja s prve linije – danas jedva kraj s krajem sastavljaju, bez posla i sigurne egzistencije, a nigdje im niko ne daje olakšice jer su bili hrabri u ratu! Ali, to je druga tema.

Sada u doba korone, imamo sličnu stvar. Nermin Nikšić, lider SDP-a pravdajući dešavanja u Konjicu napominje da je Đahid Muratbegović njegov ratni komandant. Kao da je u doba korone važno ko je bio šta u ratu.

Direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović  25. februara javno je kazala da će korona stići u BiH, i nema opravdanja za bilo koga ko ovo nije shvatio ozbiljno.

Sada je Igman Konjic najveća žila kucavica namjenske industrije u Federaciji na respiratorima. A, zašto? Zbog nečijeg nemara. Nije važno ko je taj bio u ratu.

Sada imamo novi rat, borbu za opstanak. Počinje pravi survivor, a čini se da još ozbiljno ne shvaćamo! A, od 25. februara mnogo je vremena prošlo, mnogo smo mogli učiniti, a nismo. Kažu opet će pozitivne vijesti o Igmanu nadvladati ove negativne i opet će se utrkivati ko će prije preuzeti zasluge za nove ugovore i ko će se prije slikati s Đahidom.

Opet, nadamo se, do tada Igman je starac – 70-godišnjak, a on je rizična skupina za koronu. Možemo samo da vjerujemo da će preživjeti.

I kad sve prođe, morat ćemo kazniti odgovorne ma ko oni bili, u miru ili ratu!

Za kraj još malo Markeza – „U životu nije važno ono što vam se dogodilo, nego ono čega se sjećate. I način na koji to pamtite“.

Patria