Zubčević: Doviđenja, slobodo

Od danas je u Federaciji BiH na snazi policijski sat.

Korona mijenja svijet u kojem živimo tako brzo da ne stižemo ni primijetiti sve promjene. Dani prolaze, a već kao da su prošle godine. Svaki dan sve me više strah, ne korone već svega što nam se u ime “borbe protiv virusa” posljedično dešava.

Još prije tri sedmice političari su se međusobno prepucavali oko ničega važnog, ali posvećeno i ostrašćeno, umjesto da se pripremaju za krizu i pandemiju. Globalno – Trump je rekao da će to proći i da nema opasnosti za Ameriku; regionalno – Vučić se ismijavao virusu, a negov ministar pozvao žene da idu u shopping u Milano, jer “žene ne obolijevaju od ovog virusa” a čuo je i da će upravo zbog nastale situacije biti “veliki popusti” (!). Kod nas u Bosni su se bavili lažnim patriotskim igrama, a u Sarajevu se dešavala kao rezultat unutarstranačkih borbi i namještaljki notorna afera “Asim”.

A onda su se svi preko noći “uozbiljili” i desetak dana kasnije smo u tri skoka došli do policijskog sata, i svih vrsta zabrana uključujući i potencijalno verbalni delikt jer su određene novčane kazne za one koji šire lažne i druge slične vijesti.

To se vjerovatno neće odnositi na političare koji obmanjuju javnost, niti za njihove medije, već na ono malo nezavisnih novinara i nezavisnih glasnih pojedinaca. U međuvremenu je većina političara nestala iz javnosti. Miševi uvijek prvi napuštaju brod koji tone.

Nakon što su propustili da pripreme društvo, građane, na opasnost od virusa koji je aktivan već tri mjeseca, ne propuštaju priliku da instaliraju policijsku državu i preko noći dokinu demokratiju. Praktično se upravlja dekretima a parlament nema nikakvu funkciju, osim da parlamentarci primaju plate i dodatke. U međuvremenu je Mađarska već zvanično ukinula parlament. Kod nas i u Srbiji smo korak-dva do toga.

Propustili su priliku da educiraju građane o opasnostima korona virusa i tako ostavili ogroman prostor za nadriljekare, manipulacije, lažne vijesti i neistine. Propustili su priliku da urade nešto u zdravstvu – konkretno u UKC Sarajevo je nedostajalo svega i prije krize, a naročito kadra, lijekova i medicinske opreme, a testera, respiratora i druge opreme su sjetili, tek nedavno, kada je za nabavke već bilo prekasno. Konkretno, svojevremeno, nakon teške saobraćajne nesreće, nisam primio antitetanus jer ga nisu imali u kliničkom centru (!), naprimjer. Pravile su se uštede na račun lijekova i opreme. A vojska medicinskih radnika, ne samo iz Bosne, je otišla u Evropu bježeći trbuhom za kruhom od stranačkih struktura, podobnosti i nepotizma. Samo u Austriji ima 63.000 medicinskih sestara i tehničara sa područja Bosne, Hrvatske, Srbije…

Propustili su političari da urade neke elemantarne stvari i na taj način ugrozili milione života. Ali ne propuštaju priliku da sada optuže “neodgovorne građane” i za čas uvedu policijski sat. Pri tome njihove mjere i odluke idu nekoliko koraka ispred njih samih – naprimjer, ne znaju kako će identificirati nekoga ko zaista mora na posao. Kako kaže šef civilne zaštite Federacije Fahrudin Solak “biće i akreditacije” – kad će biti? Šta do tada? Policijski sat počinje večeras u 18.00. Isto tako kaže da je sljedeća faza policijski sat od 00.00 do 24.00. A to ni pod opsadom nismo imali!

Prije nekoliko dana se desio skandal u kojem je učestvovao i federalni premijer lično kršeći vlastitu odluku o zabrani kretanja i izolaciji. Pa je u preduzeću Igman, Konjic, svečano obilježio jubilej zajedno sa stotinama radnika i zvanica. To je sada potencijalno najveće žarište zaraze u zemlji ali niko nije odgovoran. Čak se nisu ni odazvali na poziv da se jave svi koji su učestvovali. Ipak, “odlučne” vlasti nisu poslale policiju da ih privede, ali će uvesti policijski sat zbog građana koji šetaju.

Primjera je previše. Ono što nas zabrinjava i plaši, jest da smo i de facto i de jure u veoma kratkom periodu, za samo nekoliko dana izgubili preostala elementarna prava i slobode. A razlog je, kao, opšta sigurnost koju su političari ugrožavali na sve načine, sedmicama ignorišući prijetnju masovne zaraze, sve do prije nekoliko dana. A sad sav pritisak i odgovornost prebacuju na nas i najavljuju represiju prema građanima za koje se kao brinu. Navikli smo mi da vlast osjetimo samo kao represiju, a ne kao zaštitu, nije ovo prvi put ali je veoma opasan put.

Sada imamo i spremne logore, za one druge, drugačije, one koji “ugoržavaju” naše živote i živote naše djece. Mladi bračni par može izaći u šetnju i biti proglašen neodgovornim. Mete su spremne samo se trebaju istaći pojedinci pa da im se te mete zalijepe na čelo.

Iako je solidarnost hitno potrebna i egzistencijalno važna, društvo se počinje nehumano dijeliti na jedne i druge, jedne protiv drugih. A korona virus se još uvijek nije razmahao, a hoće. Nadam se da ćemo proći bar malo bolje nego mnogi drugi u Evropi, inače ćemo proći puno gore. Ali već sada se ne bojim virusa ni približno koliko strahujem za ono malo slobode što smo je još prošle sedmice imali.

Ovo je idealna situacija za političare. Beskonačna prava, beskonačne mogućnosti i beskrajan prostor za manipulacije, bez realnih ograničenja i bez odgovornosti. Nijedna odluka se ne smije i ne može dovesti u pitanje. Samo posmatramo šta se dešava. Demokratski mehanizmi kao da više ne postoje. Stranački, podobni kadrovi u štabovima civilne zaštite i drugdje sad su novi, istureni, gospodari života.

Ako naši političari planiraju zloupotrijebiti situaciju i pretvoriti naše zapušteno društvo u totalitarno, onda trebaju očekivati i pokret otpora.

Ovakve prilike, neprilike, obično stvaraju nove lidere. Međutim, mi nemamo nikoga ni približno kao što je Angela Merkel, istinska liderka. Mi, nažalost, nemamo ljude koji će uskočiti u te cipele. Već imamo vođe domanićevskog tipa kao što je Vučić, a ovi ga naši ne samo slijepo slijede već i kopiraju. Slijepo slijeđenje slijepca vodi u samo jednom mogućem pravcu, ka samo jednom ishodu. Problem je što slijepci dok vode jedni druge nose naše glave u torbama.

Podobni i nestručni nas uvode u novi tunel iz kojeg vjerovatno nećemo lako izvući žive glave, a opasnost po elementarnu slobodu je prevelika.

Za sedam dana Bog je stvorio svijet, a za proteklih sedam dana naš svijet se promijenio. I umjesto da se mijenja ka pravednijem društvu naš svijet se mijenja prema policijskoj državi.

Šef CZ nam nije rekao ništa konkretno osim što nas je obavijestio o novim mjerama, policijskom satu, a to važi i za druge mjerodavne, bez objašnjenja organizacione strukture pothvata, ali je samouvjereno branio mjeru ponavljajući da je nužna, bez pravih argumenata.

Pri tome je izvalio da “nema potrebe za testiranjem”, uprkos savjetu Svjetske zdravstvene organizacije (“test, test, test”), a naučili smo već da su izolacija i testiranje apsolutno neophodni. Građani se, većinom, ipak odgovorno ponašaju i nema smisla ni realne potrebe, a može biti i kontraproduktivno, da im se zabrani kretanje i da se prijeti zatvorima i drugim kaznama, naročito kad se te najavljene represivne mjere ne primjenjuju podjednako na sve. Slučaj “Igman” je trebao rezultirati ostavkom premijera Novalića zbog ugrožavanja hiljada života. U nekim razvijenijim društvima bi možda bio već i uhapšen zbog afere “Igman”, koja nije kao afera “Asim”, već je smrtno opasna, trenutno. Žarište je već stvoreno uz pomoć federalnog premijera. Razmjere i posljedice ćemo saznati uskoro.

Donijeli su navrat-nanos mnoge odluke a neke od njih ne samo da nisu bile nužne već su možda i štetne, međutim nisu donijeli odluke, mjere ni naredbe, naprimjer, za privatne klinike, ambulante… Sreća pa zagovarana privatizacija zdravstva nije uspjela inače bismo bili prepušteni privatnicima na milost i nemilost. Ono što nas još uvijek održava u borbi su preživjele strukture i institucije iz prošlog, predratnog sistema, kao što su javno zdravstvo, školstvo, civilna zaštita i sve ostalo što “demokrate” do sada nisu upjele do kraja uništiti ili privatizirati.

Ako se neko još uvijek pita da li će nam se slupati o glavu, kao saksija sa komšijinog prozora, sva korupcija, nepotizam, nemar, podobnost i druga zla koja su nam počinili političari, odgovor je da nam se saksija već razbila o glavu, davno, a da sve što dolazi su zatezne kamate koje ćemo vjerovatno plaćati životima i slobodom.

U međuvremenu, ostanimo kod kuće i dajmo šansu našem zdravstvu da izdrži prvi udar koji neminovno dolazi.a

nomad.ba