ANALITIKA VULGARIS Ljetna uspavanka za Fahrudina R.

Piše:Midhat Dedić

U bh političkom mulju  svaka  ostavka  pa i Radončićeva sa “njegovim”  razlozima kojima pravda  svoje poslovične bijegove iz političkih zagrljaja  za koje se netom prije toga grčevito borio ostavlja  nedoumice i zbunjenost.  Radončićevi fol driblinzi  idu “na neku stvar” cijeloj naciji, jedino poltroni “od Une do Drine” mašu plavim  zastavicama i skandiraju “živ nam bio Predsedniče i veliki nam porastao”.

Lider i “vlasnik “SBB-a toliko puta je “odlazio i dolazio” , toliko se puta  “opraštao”  i  srdačno “grlio ” sa Bakirom Izetbegovićem, da  je to postala njegova prepoznatljiva  originalna politička linija.

Sve ostalo  je podložno sumnjama, pa i navedeni razlozi njegove neopozive ostavke.

Nakon više  “bratoubilačkih” medijskih ratova sa Bakirom i Sebijom, Radončić je “filigranskim igrama” u Kantonu Sarajevo preko imenjaka Pece i Zvonke Bajrama Marića uz bratsku pomoć drugog bošnjačkog člana Predsjedništva  srušio  “mrskog” Dinu  i zaradio  fotelju državnog ministra sigurnosti.

Prije sjedanja u ovu fotelju podsjetimo se šta je izjavio.

„Imate situaciju da se Hrvatska i Srbija takmiče u naoružavanju. Imate situaciju da iz Srbije, pa i Republike Srpske dolaze glasovi da je to jedna teritorija. Imate situaciju da Albanija i Kosovo ukidaju granice. Imate situaciju da neko migrante u ogromnim talasima šalje u ovu zemlju, pa možda i u Evropsku uniju. U takvoj situaciji ostaviti Bošnjake bez minimalnog jedinstva i ostaviti Bošnjake bez onog što se zove građanski koncept gospodina Komšića, za nas bi bilo neodgovorno. Ako je ko patio od zloupotrebe vladajuće stranke, patio sam ja. Ali vi kao odgovoran čovjek nemate pravo da svoju sujetu stavite ispred interesa BiH i njenih građana. Tako da ću ja biti, naravno ako to potvrdi Predstavnički dom, ministar sigurnosti BiH”, naveo je Fahrudin Radončić za N1 netom nakon ulaska u vlast.

Šest mjeseci od imenovanja na poziciju koju je “sanjao” , jer nije želio” ..kao odgovoran čovjek staviti svoju sujetu ispred interesa BiH i njenih građana …i … ostaviti Bošnjake bez minimalnog jedinstva…” Fahrudin Radončić  je, čini se, sujetu stavio ispred  interesa  BiH i njenih građana, mada nije lud da to prizna.

I dalje se Hrvatska i Srbija takmiče u naoružavanju, i dalje se iz Srbije i manjeg entiteta priča javno da su jedna teritorija , i dalje kao na industrijskoj traci stižu migranti kroz “vodopropusne” granice,ali , šta se tu može, to više  nije “patriotski biznis”  eks ministra sigurnosti.

Čvrsti čvor “Fahro-Bake”  popustio  je kao uže  na vješalima kada obješenog maknu sa trga punog šutljive svjetine. I prije nego se obješeni ohladio, SBB već traži “glavu” premijera Fadila Novalića, koji se  “liječi” od  48-satnog  zadržavanja kod istražitelja SIPA-e i Tadićkinih “Bošnjaka”.

Odjednom Fahro više ” ne čuva leđa”  Baketu, nego “puše u jedra”  Neki Nikšiću & comp. iz opozitnog bloka. Možda nije daleko čak ni dan kada će  u “Avazu” uloge zamijeniti Dino Konaković i Bakir Izetbegović.

Jer i Dino je kao i Bakir znao biti “pozitivac” na stranicama ovog  “najuticajnijeg glasila”.

Radončić  se ogradio  kako  je SBB  “digao ruke” od vlasti na državnom nivou, ali  za ostale nivoe SBB  će , kako stvari stoje “šljakati” u vlasti.

-Neće  biti ishitrenih poteza.Vlade u TK i KS  su za sada stabilne- kaže on.

Ishitrenost  nije   osobina mudrih, kao da nam kaže .

Ishitren, prema tome, nije bio ni njegov odlazak sa pozicije ministra sigurnosti, “plan” je postojao, bez obzira što Srbija i Hrvatska “prijete” i bez obzira što nam je prijekopotrebno bošnjačko jedinstvo.

Znači, opet su došla neka druga politička vremena.

Bošnjaci baš nemaju sreće  sa svojim liderima- dodijeliš im državu u trajno vlasništvo,a  oni  se , uvrijeđeno, ko đoje, izmaknu.

No, SBB će, ipak, zadržati  svoje ljude  na pofino funkcija u kantonima i FBiH (vlada i silne agencije) , jer predstoje  novi izbori i treba  “uzeti zalet” a to je mnogo lakše sa državnih nego kućnih stepenica.

Nije Fahro lud da sruši  kompletnu stranačku piramidu i obezglavi  svoje ljude na funkcijama; na kraju krajeva, pitanje je veliko, a odgovor još strašniji  koliko bi njih poslušalo Šefa  da mobilizatorski naredi  apsolutnu abdikaciju sa vlasti na svim nivoima i pozicijama.

Primijetili ste, Radončić naglašava kako njegova ostavka  nije predizborni potez.

Nego  šta je?!

Okej, on sada “mlati gloginje”  pričom o “strateškim razlikama ” partnera, kaže  kako nema svađa, polemike i zle krvi, ali  tako je to danas, a sutra…sutra  je novi dan i nova nafaka.

Ko je pri tome pomislio na “Avaz” , zlonamjeran je.

Da li će  uopće  moći  doći do nekih novih prekompozicija vlasti na državnom pa i na federalnom nivou, nešto je što, barem sudeći logično, puno ne tangira Radončića.

Što se njega tiče, sve ovo ovako može ostati do lokalnih izbora.

Njemu je bilo najvažnije, očigledno, da se što prije  makne sa užarene stolice državnog ministra sigurnosti.

Iako je “iskoristio”  pandemiju  i jedini od većih bh funkcionera  radio u svom resoru,”špartao” regijom, cestama i nebom, sastajao se sa kolegama iz resora  susjeda i ambasadorima i pokušavao “utegnuti”  stvari oko “parkinga migranata”  kako  je opisao  zemlju čiji je državni ministar, uz očekivane neumjerene pohvale  poltronerije SBB-a, Radončić je shvatio  da se nalazi na klizištu, a nema nikakve opreme za zaustavljanje prije pada na dno.

Uz to, “diplomatski rat” sa  pakistanskim ambasadorom i nepredviđena , a njegovoj sujeti nesnosna kritika od bošnjačkog člana Predsjedništva BiH ( nije Željko)  doprinijela  je da je Fahrudin Radončić postao svega šest mjeseci  od preuzimanja ministarske funkcije “sit svega”.

Uostalom, jednom se živi, a čak i manje pažljivi posmatrači mogli su primijetiti  eklatantni umor na 62-godišnjaku.

Pomalo je  na tv kadrovima podsjećao  na blažu varijantu  Fujite nakon meča sa Mirkom Cro-Copom.

Svega  šest mjeseci Radončić  nas je sve hrabrio i pravio  se važan sebi i nama, kako može sve da istrpi.

A nije mogao podnijeti   čak ni “drugarsku kritiku”  ahbaba iz bošnjačkog bloka Šefika Džaferovića.

Takođe, državni  vrh uopće nije reagirao na Radončićev “zahtjev” o deportaciji migranata kao “konačnom rješenju” ovog problema.

U stvari, ako ćemo pravo, pa bilo to eks ministru krivo ili pravo, a biće mu krivo, Radončić je , figurativno i praktično, pobjegao pred ljetnom najezdom migranata.

Migranti su “nova snaga” BiH.

“Ubiše” naciju.

“Osvojili ” su Unsko-sanski kanton, “prijete”  svima, a  najodgovorniji za “sve složeniju” migrantsku situaciju je  ministar sigurnosti.

“Pola države”, onaj Dodikov “namet na vilajet”,  gnuša se migranata i kaže Fahri & bošnjačkom faktoru  “eto vam ih”, a Fahro nema  podrške ni kod “svojih”.

EU balansira  i malo-malo “prijeti” preispitivanjem finansijske pomoći BiH u nadziranju migracija.

Dakle,  u potpunosti su , nakon početnog oduševljenja samim sobom, stvoreni  uslovi  za  neopozivo napuštanje funkcije u čemu se slaže  i jedna Ivana.

– Dolaze topliji dani i sve više migranata dolazi u BiH. U Unsko-sanskom kantonu je već nesnošljiva situacija, ali većina države to ne vidi. Sve to potpada pod nadležnost Ministarstva bezbjednosti BiH, a on tu ne može puno da uradi. Zato mislim da se Radončić mudro povlači sa te funkcije, jer zna da će u narednom periodu biti samo teže –  smatra Ivana Marić, politička analitičarka.

Ako se složimo da je u “složenim uslovima” migrantske krize sav Radončićev trud bio predestiniran na očekivani neuspjeh, i ako  konstatiramo da bi njegovi  politički protivnici “kojekakvi” Konakovići, Kojovići i drugi  složno “štektali”  pred  lokalne izbore  o  njegovom ministarskom “minulom radu”, onda  je potpuno izvjesno zašto u “cik” ljeta Fahrudin Radončić , figurativno, umjesto Sarajeva i gospodina Sattlera bira manje javno društvo u Porto Montenegru gdje je u lukstnom resortu usidrena njegova jahta Princess 62  , od 17,5 metara i od “tričavih” tri miliona KM.

Stoga bi se mnogi analitičar bh prilika složio kako je za Fahru odmor višestruko najbolje rješenje.

Nije ni on više “onaj momak” iz Seferovog kabineta.

Radončić se, po svoj prilici, resetira psiho-fizički za vruću jesen, vjeruje  u poslovičnu bošnjačku zaboravnost, prevrtljivost i podaništvo.

Do novembra će  luda bosanska glava zaboraviti mnogo šta-  da je Fahro  rušio “loše” Bošnjake u KS, da  je javnost  urnisala ovaj  čin, da ga je napustio jedan Damir Arnaut, da je Fahro govorio  kako treba biti odgovoran  i nesebičan, a da je ubrzo shvatio kako je život samo jedan.

U novembru ćemo se svi uvjeriti  kako  ne samo Fahro R. nego i svi drugi bez naroda ne mogu da žive.

A (glupi)  narod će  da ih bira dok njima ne dosadi.

Dakle, vječno.