LAKIJEVA POSLJEDNJA BITKA Blog kao afirmacija sopstvenog straha i strepnje, znamo šta hoće da kaže, a srami se pitati šta će sa njim biti

Zamislite  san:   On kliže golom guzicom ( lat. Gluteus maximus)  niz  veliki tobogan od žileta na bazenu u Husimovcima, bolno dreči, čuje se preko Pobriježja do Bojančića  i  isfaširan kao u mesnici  kod ” Bege”  pada u veliku bijelu  glasačku kvadratnu kutiju sa logom SDA punu lažnih potpisa mrtvih glasača sa  Grede.

Iznad njega Bakir I. , “ugostitelj” iz pisma Neire Latić-Hulusić, kaže mu: Učini mi uslugu, zaboravi moj broj, Stranka te je precrtala markerom  boje korozije koja nagriza Bosnu i Hercegovinu.

San zna, zaista, biti čudo.

Ali to je san, a  ružna vremena  i strahovi svakidašnji znaju u mokre snove dovesti i Crnca sa brooklynskog asvalta pa prevrćeš očima, strepnja ti se širi kičmom do repnog pršljena  i moliš Boga da se što prije probudiš.

Ali,uglavnom, sve je spremno.

Prehlađene kolumne Asima Kambera začinjene ogromnim strahom  naivno poput junaka iz Lovrakovog romana “Družba Pere Kvržice”, a na opći smijeh, ponekad i podsmijeh, manipuliraju sa nekoliko njemu  opsesivnih tema i likova.

Osim “aesdeaovske”  ekipe iz Cazina, Laki se  najčešće  “hvata ” komesara Muje.

Bolna je to stvar, nepodnošljiva u loš vakat – komesar nije njegov čovjek i to baš sada kada mu je najgore.

Stoga po svaku cijenu nastoji denuncirati komesara Koričića manipulativnim bajkama o nadnaravnim moćima komesara koji nadzire, kako piše, po narudžbi političare,  državne policijske službe i agencije (SIPA i OSA), pa čak i pravosuđe.

Kako  ga je ponio rečenički talas i budalasta mašta malo je falilo da  u objekat nadzora komesara USK upiše Pentagon, FBI i Mosad.

Strah koji iz njega kulja kao  para iz  Stivensonove lokomotive  koju prerijom  jure Sijuksi  mogao  bi pored psihičke  dobiti i fiziološku dimenziju, znate na šta mislim.

S jedne strane jadno ga je čitati, jer  je očigledno  podebelo promašio profesiju, a  sdruge strane, njegove prljave etikete koje decenijama lijepi ljudima i diskvalifikacije onih  koji su ga odavno pročitali  kao džepni Ilmihal, predstavljaju zanimljivo štivo za psihoterapeute, psihijatre, psihologe, neurologe, a posebno za neurolingviste u smislu proučavanja novih mentalnih obrazaca.

Uglavnom, sve je spremno.

Laki  piše kako će se suditi Muji i bećarski naglašava ” ja mu to evo ovako javno garantiram, a nikada ne govorim napamet”.

A mi znamo Lakija, znamo da Laki pojma nema, i znamo da ga strah trese ko zemljotres Banju Luku ‘69.

Naprosto, radi se o inverziji, jer, reklo  bi se, sudiće se Lakiju, mada mu to ne garantiram, kao on komesaru. Garanciju može potražiti kod tužioca i sudije.

Potura  laž kako se bez ikakvog osnova privode nedužni ljudi. Zaklanja svoj strah koji curi kao  ukrajinski plin  gradom i stanovnicima Sanskog Mosta, pominje “nekakve izborne krađe”, a onda se kao partizan  sa Ljubinog groba na Sutjesci junački  u presmrtnom hropcu obraća auditorijumu koji se zakocenuo od smijeha:

“I nikad do mene doći. Nigdje ni traga, dokaza, ozbiljnog svjedočenja (osim potplaćenog), ničega, što za posljedicu ima sve veću istražnu brutalnost prema građanima Sanskog Mosta”.

Laki  bi opet  strugnuo negdje, sa Amirom u šumarke Usorca, u Čaplje kod Gorana,  a  podmetnuo tuđa leđa.

Leđa  građana .

Nije mu to prvi put.

U strahu koji  je potpuno ovladao njime priviđaju mu se ruske i iranske uhode, a komesara i ministra policije poredi sa  vladanjem srpske milicije 1992-1995.

Kao  dječiju pjesmicu Šukrije Pandže ponavlja u sebi zamišljeni refren o svojoj nevinosti-svi su kriminalci Mujo, Hozan, Ružnić sa kabinetom, Ogrešević, samo je on  nevin.

Kao francuska  sobarica , npr.

Kada bi znao izbjeći vlastitu misao, Laki ne bi za života pomenuo područno tužilaštvo , jer se o tome zna sve.

I ko, i šta i kako.

Sirote žene.

Pročitajte još jednom ovu njegovu rečenicu, a sadržajno golu manipulaciju.

“Sretna je okolnost da je veliki broj inspektora i policajaca to shvatio i da otvoreno odbijaju raditi na montiranim slučajevima, ili ih diskretno opstruiraju…”

Normalan um ovo ne može preživjeti-   koliki je to “veliki broj inspektora i policajaca”,  kada su to “otvoreno odbili “,  ako su “otvoreno odbili” onda se i zna ko su, koji su to montirani slučajevi, Laki ne navodi, jer lupeta kao mitraljez Maksim po diviziji u bici na Somi.

Možda je neko primijetio  kako Laki komesara više puta naziva samoimenovanim načelnikom policijske stanice Sanski Most.

Boli ga, ne može se  uzdržati.

Osim toga, čovjek je “prolupao”- ne postoji načelnik policijske stanice, nego policijske uprave, a nije niti samoimenovan, nego je rješenje potpisao ministar unutrašnjih poslova, kako kaže zakon.

Ironija da bude baš  namjestu, ministar se preziva Kljajić, ali  nije Senad nego tamo neki “mrski”  Hozanov Nermin.

 

Moguće  da Laki misli kako bi lično on trebao imenovati  policijskog načelnika, pogotovo u Sanskom Mostu.

No, kvaka je u nečem drugom- došlo je do značajnih kadrovskih promjena u Policijskoj stanici Sanski Most- pušu malo drugačiji vjetrovi.

Više se ne kriju “stranački igrači”  koji pet godina voze golfove i kombije bez vozačke uz  dužnu policijsku “igru žmurke”, ne stavljaju se  tablice na prikolice na periferiji  grada po naredbi komandira a po žurnom telefonskom pozivu “uglednog” građevinca, koje je prije toga  policajac zakonito skinuo , ne sređuju se  oružani listovi  kao prije  i ne oduzima naoružanje po privatnim ćeifima, niti  se više kriju tatini i mamini sinovi “za ovo” ili “za ono”…I  teško  bi se sada, kao prije godinu i nešto, polupismeni policajac   drznuo da sakrije “Šefov”  pištolj koji je malo prije toga  bio uperen u građanina…

    

Uglavnom, sada je sve spremno.

Ako do toga dođe, o Lakiju treba objektivno i pristojno  izvještavati- u Lukama, Zenici na Crkvicama ili u Branilaca Sarajeva 8

Ja sam  za takav pristup.

I ne smije ništa  da mu fali, on je, ipak, izabrani zvaničnik.

Ostalima  kako bude.