Svijetu treba promjena, fašizam je u naletu

 

Duda je opet u Poljskoj. Milošević kroz Vučića reinkarniran u Srbiji. Pegida i AfP vraćaju fašizam u Njemačkoj. Radikalni desničari ponovo okupiraju svjetsku političku pozornicu

Nacionalsocijalizam se vratio u Evropu i na Planetu. Dobro došli u novu predhitlerovsku eru.

Demokratija se polako ali sigurno guši u svojoj nesposobnosti da riješi ključna životna i politička pitanja. Svojom nesposobnošću, korumpiranošću i bahatošću, demokratski lideri oslobodili su veliki prostor populističkim desničarima.

Svijet na naprosto prestao vjerovati demokratiji. Naročito u zemljama gdje su demokrate demokratiju učinili da bude svrha samoj sebi. Život je postao luksuz, a mase otjerane ispod svih pragova siromaštva.

Korporatizam je preuzeo upravljanje političkim i ekonomskih tokovima. Izbori postali igra nade za narodne mase.

Desničari za megafonima, ulice kao ratne zone

Protesti i štrajkovi preuzeli su primat u djelovanju desničara kojima sve više građana počinje vjerovati. A to pak nije čudo, s obzirom da ih je demokratija bacila u ralje siromaštva.

Otkazi su postali svakodnevica, a normalan život jedino moguć kroz dužničko ropstvo bankarskim sistemima. I svima je jasno da to više nije demokratija. Nije to ni čisti kapitalizma.

Porobljavanje je i kroz historiju uvijek moralo doživjeti kraj. Doživjet će ga i ovo moderno, ekonomsko porobljavanje.

U nedostatku nezavisnih političkih vođa, jer su svi demokratski “utopljeni” u platne spiskove korporacija, od Grčke do Španije, od Amerike do Australije počele su se buditi radikalne lijeve i desne organizacije.

Tiho, ali sigurno nastajali su pokreti spremni na direktan megdan demokratiji i demokratama.

Demokratija je zbog rasizma, nezaposlenosti i sve veće staležne razlike bogatih i siromašnih počela gubiti bitku. Proteklih sedmica svjedočimo nikad agresivnijim i masovnijim protestima, nakon brutalnog ubistva afroamerikanca. Ubila ga je policija.

Protesti u Americi na neki način bili su okidač za nove proteste širom Evrope. Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Grča….

Protesti stižu na Balkan

Sjećate li se protesta u Rumuniji i Tirani. Svi naizgled nepovezani, a svi zapravo vode u jednom smjeru.

U Poljskoj je također bilo protesta. Danas im na čelo države došao desničar Adrzej Duda. Na talasima nezadovoljstva, antievropske politike, antikorporatizma, ovaj Poljak srušio je one koji se nazivaju demokratama.

A loše demokrate na vlast dovode desničare i radikalne ljevičare. A kada se u jednoj zemlji sudare radikalno različiti koncepti belaj je uveliko na vidiku. U Mađarskoj desničarski Viktor Orban već dovoljno dugo vlada da tu državu mirne duše možemo proglasiti antidemokratskom buktinjom Evropske unije.

Na teritoriji nekadašnje Jugoslavije polako vri. Provrelo prvo u Crnoj Gori. Sukob države i vjere, sukob pravca Crne Gore i pravca srpske Crne Gore. Nemiri koji bude strah u cijeloj regiji se ni do danas nisu smirili.

Iz Srbije su prvo potpaljivali proteste u komšiluku, podržavajući Srbe Crne Gore. A onda je mečka zakucala na njihova vrata. Svjesni da je Aleksandar Vučić “izgubio” Kosovo, ako se šta tu imalo izgubiti, a s osjećajem siromaštva, gladi, prevare i tiranije, građani Srbije krenuli su na ulice.

Bajrake vezali četnici, desničari, socijalisti… Planulo na ulicama Beograda i Novog Sada. U pravom smislu te riječi. Slike obračuna demonstranata i policije iz Beograda obišle su svijet.

Svojevrsni protest desio se i u Hrvatskoj. Ljudi nisu izašli na ulice, ali jesu na birališta. Do nogu potukli lažne i loše ljevičare, ali i lažne demokrate. Apsolutno pobijedio Andrej Plenković, koji vodi Tuđmanov HDZ.

Makedonci će tek na izbore. Birat će između demokratije i Rusije. Između radikalnog i demokratskog. Rezultat upitan, politička sudbina također.

U Bosni i Hercegovini neizvjesno je već 30 godina. Loši komunisti postadoše još lošije demokrate. Korupcija popunila svaku poru društva. Od portira do predsjednika.

Stabilne politike zapravo i nema. Ovdje su demokrate fašisti. A antifašisti u trećoj životnoj dobi nemoćni da odlučno i borbenije krenu u borbu.

Ono što su po svijetu Pegide i Zlatne zore, kod nas su četnici, ustaše i balije. A takvi su nam na vlasti. Udruženi i ujedinjeni u očuvanju fotelja samo sporadično prozovu one druge.

Zapravo, možda nama i fali neki Ivan Pernar ili Boško Obradović da malo uzdrmaju fašističko – demokratsku baru.

Sieg Heil za kraj demokratije

Iako sa mnogo nedostataka demokratija je i danas općeprihvaćena kao najbolje što se čovječanstvu nudi. Ali, nedostataka je sve više. Kao džinovski crv ti nedostaci izjedaju demokratiju i prave dovoljno rupa za proboj radikalnih politika.

Umjesto krpljenja tih rupa čovječanstvo bi se trebalo okrenuti promjeni političko – ekonomskog sistema na cijeloj Planeti. Jer, ne stignu li pokrpiti sve rupe demokratije, Zig Heil bit će nam ponovo obavezni pozdrav, a holokaust sudbina onih koji se najviše mrzi. Crnci, muslimani ili neko treći.

Svijetu treba promjena, fašizam je u naletu.