SANSKI MOST, ŽIVOT SA DEPONIJOM “NI NA NEBU NI NA ZEMLJI” Hoće li nova parlamentarna većina pokrenuti ” sa mrtve tačke” pitanje uništavanja prirode

 

Piše:Midhat Dedić

 

Da  sam odličan učenik 7.razreda devetogodišnje svoj sastav o prirodi ( i društvu) počeo bih ovako:

“U mom rodnom gradu, odnosno na teritoriji općine nalazi se jedna glavna divlja i bezbroj malih divljih deponija. Glavna divlja deponija duže od 7 decenija egzistira na lokaciji Sanska brda kilometar zračnom linijom od urbanog središta grada .Ili na kilometar od prozora ureda  općinskog načelnika.  Iako  je  održava  lokalno preduzeće ona je meni  divlja, kako god.  Evo i zašto.Ljeti se  sa Sanskih brda širi odvratan miris  utroba zaklanih goveda čiji se ostaci voze na deponiju, lešina uginule krupne i sitne stoke, a pogotovo pasa. Kada se  na deponiji zapale stare auto-gume,jer tu nema čega nema na gomili  i  sintetički i hemijski  mirisi  Pirellija, “mišelinki” (Michelin) i “Save” pomiješaju se sa lešinama ubijenih pasa, raspadnute kartonske ambalaže i  pvc flaša, ja, moji roditelji, rodbina  i prijatelji smo jedna velika ožalošćena porodica, ali ne Nušićeva. Sav taj  jezivi sadržaj se zbog “ruže vjetrova” sa Grmeča spušta u naša pluća. Zbog vodopropusnog tla grmečkih vrtača u opasnosti su i sanske tekućice, a  ko ima vremena , neka se provoza  do Maričića kuća i vidi spektakularni potok čija je voda crna, a nije nafta”

 

 

Zašto ovakav   uvod?

Iz  više razloga.

Početkom  2021.godine formirana je nova parlamentarna  većina (bez SDA)  koja će zasigurno morati, ako želi  napraviti rezultat i pozitivne pomake  u  “privatnoj”  izvršnoj vlasti koju je dvije i po decenije generirala i stvarala   poslušna stranačka mreža  Asima Kambera, temeljito pretresti  rad svih javnih preduzeća i ustanova u općinskoj nadležnosti.

Jedno od njih je i Komunalno javno preduzeće “Sana” u stečaju.

“Slabo obaviješteni” novinar zna da  dok traje stečaj, u kojoj je stečajni upravnik  postavljen “od države”  preduzeće  u stečaju neće se moći strateški razvijati niti koristiti  domaća i evropska kreditna, niti sredstva iz evropskih tzv.IPA fondova.

Stečaj je, svakako, pozitivna stvar, jer je njime zaustavljen kaos političkog zapošljavanja koji je SDA  sve do 2014.godine razvila  do  imbecilnih granica, pa je stečajni upravnik zatekao nekih 50 ljudi viška  u agoničnoj  firmi koju su “svakih pet minuta” potresali štrajkovi.

Samo je stečajni upravnik mogao dati otkaze “političkom” višku, što je inače noćna mora za svakog  regularnog direktora firme, i domaćinskim poslovanjem vraćati dugove.

Stečaj u ovoj firmi pokrenut je na zahtjev povjerilaca zbog velikih dugovanja u iznosu od preko 2,5 miliona maraka, koje preduzeće nije bilo u stanju redovno izmirivati.

Prije tri godine bh javnost je saznala da je JKP “Sana” u stečaju , nakon tri godine oduvođenja stečaja, stala na “zdrave noge” te da je za taj vremenski okvir vraćna gotovo polovina dugovanja  prema kom prema komitentima i zaposlenicima. (Capital.ba,Nezavisne novine)

U  tekstu je stajalo kako su plaće i topli obroci redovni te da se zaposlenicima isplaćuju sukcesivno zaostala dugovanja.U planu je nabavka novog kamiona za odvoz smeća te parkomata, a ukupna vrijednost ove investicije iznosiće 100.000 maraka, navedeno je.

Stečajni upravnik Mehmed Kasić  izjavio je da su urađeni ” bolni reformski zahvati kako bi se omogućio opstanak firme”. Broj zaposlenih sa 76 smanjen je na 47 kao optimalan  za funkcioniranje preduzeća,a stečajni je tada kazao kako se “planira i reorganizacija za izlazak firme iz stečaja, što će omogućiti prijavljivanje na tendere te dobijanje novih poslova”

Tri godine nakon  ovih izjava o planovima reorganizacije za izlazak firme iz stečaja javnost ne zna da li takvi planovi postoje, ali zna da je stečaj i dalje na snazi.

Logični zaključak je da, riječima stečajnog upravnika Kasića, dok traje stečaj nema prijavljivanja na tendere i dobijanje novih poslova.

Nema ni povoljnih kredita niti  korištenja sredstava  iz evropskih fondova koje, inače,koriste mnoga komunalna preduzeća u regiji.

 

U međuvremenu  imamo novu parlamentarnu većinu  u Sanskom Mostu što je šansa.

Općinsko vijeće mora (treba) , između ostalog,otvoriti pitanje bolje  budućnosti  konkretno KJP “Sana” .

Stečaj, teoretski, može trajati dok je stečajni upravnik Kasić živ, a stečaj  ne može biti cjeloživotno rješenje , nego i  gorući problem sanske deponije koja je locirana na najgorem mogućem mjestu na teritoriji općine i proizvodi strašne efekte po okolinu.

Na nivou USK,nakon  višegodišnjih  pokušaja kroz koje su “ulupani” milioni KM, ugašena  je opcija regionalne deponije. Općine su ostavljene  da same rješavaju svoje  deponije.

Za strateško rješenje  gradskog otpada Općinsko vijeće svojom inicijativom može otvoriti proces koji  bi  bio usmjeren strukom na  plansko rješavanje gradskog otpada.

KJP “Sana”  svojim kapacitetima i resursima , kao  jedini  zakonski partner građana  i privrednih subjekata, slijedeći tu logiku  i “stanje na terenu” najveći je ekološko štetočina koji  uništava okoliš i dugoročno stvara realne opasnosti  po zdravlje građana.

Pogledajte  kataklizmičke slike stare nekoliko dana i shvatićete- sav uloženi trud  “komunalaca” koji redovito  odvoze smeće a u potpunosti se poništava  činjenicom da smeće završava  u prirodi bez temeljitih mjera njegove sanacije.

Da ne otvaramo temu lokacije deponije koja  je tu “oduvijek”,a  Sanska brda su apsolutno najgora alternativa za  odlagalište  smeća,ako se konsultiraju  geološki,meteorološki, prirodni i demografski kriteriji.

 

Fotografija: Gradska deponija na Sanskim brdima

 

Primjer Prijedora

Drugim riječima,  nova vlast  treba u ovoj oblasti načiniti “zdrav iskorak”  i pokrenuti procese  ka konačnom rješavanju problema odlaganja smeća na teritoriji općine Sanski Most. Nauka i struka mogu predložiti strateška rješenja poznata u svijetu  u vidu  sortirnica i spalionica, jer  to je najoptimalniji ekološki  trend  u svijetu  na zaštiti prirodnog okoliša. Čak i u regiji , u neposrednoj blizini, npr. Prijedor. Ovaj grad ima regionalnu deponiju “Kurevo”  koja radi već 30 godina a udaljena je 8 km od grada. Otpad na”Kurevo” dolazi  i iz Kozarske Dubice i Oštre Luke. Prijedor je zajedno  sa Vladom RS napravio projekat  i dobio povoljan kredit Svjetske banke od 1,5 miliona dolara za izgradnju buduće Regionalne deponije.   Nabavljene su specijalne mašine za rad sa otpadom: buldožer B10M i kompaktor marke „DRESTA“.

Izgrađen je novi poslovni objekat, sa parking prostorima, urađena je elektrifikaciona mreža, rekonstruisana je vodovodna mreža i urađene PTT instalacije. Ograđena je kompletna deponija,a u ulaznom dijelu je postavljena moderna, digitalna vaga sa objektom za vagare i pripadajućom opremom. Na fazi 3 je urađena brana, a sami ulaz u deponiju je asfaltiran. Sve ove aktivnosti i radovi prati PIT (posebno imenovan tim od 4 člana), koji ima na raspolaganju kompletnu računarsku opremu kao i novo vozilo Renault fluence. Trenutno su u toku radovi na izgradnji garaža kao i ugradnji video-nadzora.U budućem periodu (faza II) su planirani radovi na izgradnji prečistača za procijedne vode, sanitarnih ćelija kao i modernog postrojenja za reciklažu. Sve ovo zavisiće od finansijskih mogućnosti i daljnje podrške RS i Grada Prijedora. Cilj je jasan – sprečavanje zagađenja i zaštita životne sredine.

Osim toga prijedorske “Komunalne usluge” već 10 godina bavi  se  reciklažom otpada, koja obuhvata prikupljanje papira, PET i najlonske ambalaže. Sortiranje se vrši u namjenski izgrađenom objektu u Donjoj Puharskoj.Ciljevi reciklaže su: smanjenje količina otpada koji se dovozi na deponiju, ušteda u energiji, zaštita životne sredine kao i stvaranje dodatnog prihoda i zapošljavanje novih radnika.

Preduzeće „Komunalne usluge“ AD Prijedor trenutno provodi projekat „Uvođenje reciklaže izgradnjom zelenih ostrva“ koji većim dijelom finansira švedska „SIDA“, a manjim Grad Prijedor. U tu svrhu na području Grada je izgrađeno 15 zelenih ostrva sa 60 specijalnih kontejnera, zapremine 1,1 m3. Nabavljeno je i manje specijalno vozilo Iveko Eurokargo, nosivosti korisnog tereta 3,5 tona kao i Reno Master, nosivosti 1,5 tone za prikupljanje sekundarnih sirovina iz recikažnih mreža. Za potrebe presovanja sortiranih sekundarnih sirovina dobili smo modernu automatsku presu APB 40, kapaciteta 4 tone na sat. Nadamo se da ćemo značajno povećati količine recikliranog otpada i u budućnosti zaokružiti ovaj proces izgradnjom modernog objekta, čija je izgradnja planirana na deponiji „Kurevo“-piše na službenoj stranici AD”Komunalne usluge”

Još je nešto zanimljivo.

Naime,preduzeće “Komunalne usluge” AD Prijedor je organizovano kao akcionarsko društvo, a prema obliku svojine spada u kategoriju dva ili više oblika svojine. Vlasnička struktura preduzeća:
– Grad Prijedor – 74,70 %
– Grupa “Fortis” d.o.o. –  14,76 %
– Akcionari – interni dioničari – 10,54 %
Stalno zaposlenih u preduzeću je 160, a prema potrebi radnici se primaju na određeno vrijeme. Slogan ovog preduzeća a  to je dio  javne kampanje  Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS je: „Zapamti dobro: U prirodi sve se kreće, otpad je sirovina, a ne smeće!“

Ili Zagreb, mada je poređenje  prejako.

Tamo imate tzv.pametne spremnike za odlaganje otpada kompanije EcoMobile.

 

Komunalno kao Đekna

Kod nas u Sanskom Mostu i dalje imamo KJP “Sana” u stečaju,  već šest godina,kao Đekna, a dokle će, ne znamo.  Dakle blokada i  uljuljkivanje u  “idiličnoj slici”   koju  ne treba retuširati.

Sve ovisi kako od vlasti i nove parlamentarne većine tako i od stečajnog upravnika, odbora povjerilaca i stečajnog  sudije.

Izvještaj stečajnog  upravnika sa zdravom finansijskom slikom ovog preduzeća sa prijedlogom sudiji za završetak stečaja samo je dio  aktivnosti  i procedura  nakon kojih bi novi menadžment  morao svakako da nastavi poslovati na sličan “stečajni” način, bez  političkih zapošljavanja.

Preregistracija KJP “Sana” otvorila bi  mogućnosti razvoja u pravcu strateških projekata  sprečavanja zagađenja i istinske zaštite prirode. Ovo što danas imamo  je   vandalizam nad okolišem sa pečatom vlasti.

Do ruku i očiju ,slučajno, došao mi je i jedan  račun za odvoz smeća  za privredni subjekat  u Sanskom Mostu koji nećemo reklamirati, a  pažljivi čitalac će kad pogleda račun identificirati  korisnika usluga odvoza smeća. Riječ je o vrlo poslovnoj kompaniji koja  nije, općenito, zadovoljna niti uslugama  niti cijenom.

Račun od blizu 500 KM mjesečno je za moje skromno razumijevanje cijena usluga  odvoza smeća  je ogroman za  standard u Sanskom Mostu pa i za ljude koji se bave privatnim biznisom.

 

 

Poenta  mojih propitivanja  nije samo cijena, ali i cijena , nego i  NAČIN ZBRINJAVANJA OTPADA   od strane KJP”Sana”u stečaju.

Taj način smo već opisali i on je ,blago rečeno, neoprostivo ruganje prema prirodi i to od zakonski utemeljene firme koja jedina ima pravo da odvozi smeće.

Zločin prema prirodi se mora prekinuti, tražiti  neškodljive načine  odlaganja,a primjera  u svijetu je bezbroj.

 

U Švedskoj uvoze ogromne količine smeća jer imaju  dugogodišnju tradiciju recikliranja i paljenja otpada.Švedska ima mnogo spalionica koje smeće pretvaraju u energiju. U Kopenhagenu, glavnom gradu Danske,  nedaleko od središta nalazi se spalionica smeća zaenergiju iz otpada Copen Hill poznata i kao Amager Bakke koja godišnje 440.000 tona otpada pretvara u čistu energiju. U spalionici se tretira otpad koji proizvodi oko 600.000 stanovnika i 50.000 poslovnih subjekata te se dijelom reciklira, a dijelom spaljuje čime se proizvodi električna energija i toplina za grijanje lokalnih kućanstava.

Na krovu spalionice je  hiking staza, drveće i skijalište zajedno s „najvišom umjetnom stijenom za penjanje na svijetu“.

 

Da, daleko smo od Kopenagena i fizički i mentalno, ali  ne moramo ostati u  diluvijalnom dobu kada je riječ o zbrinjavanju otpada.

Ali, da budemo iskreni,  u ekološkom smislu  jako daleko smo i od Prijedora a to je svega 30 km zapadno.

 

Na kraju, neki zanimljivi podaci koji nas  trebaju zabrinuti, pogotovo kada  vidimo prizore na našoj jezivoj  i vječitoj  deponiji na Sanskim brdima.

Fotografije su  sa i oko  deponije u krugu od  500 metara.

Riječi  su suvišne.

 

 

 

 

 

Ako prikupimo i recikliramo 1 tonu otpadnog papira, spasili smo 20 mladih stabala. Energija koja se uštedi recikliranjem jedne staklene boce, dovoljna je da sijalica od 100 W svijetli 4 sata.

Vrijeme razgradnje otpada.

– Plastične boce, vrećice 100-10.000 godina
– Plastični upaljači 100 godina
– Aluminijske limenke 10-100 godina
– Žvakaće gume 5 godina
– Filter za cigarete 1-2 godine
– Novine 3-12 mjeseci
– Ogrisci od jabuke 3-6 mjeseci
– Papirne maramice 3 mjeseca