KANTONALNI SUD BIHAĆ, DRUGOSTEPENA PRESUDA Tužitelj, predsjednik SDA Sanski Most Mensur Seferović, dužan je tuženom isplatiti 1182,80 KM na ime sudskih troškova

 

Piše:Midhat Dedić

Kantonalni sud u Bihaću je 8.decembra 2020.godine donio drugostepenu presudu u tužbi Mensura Seferovića, predsjednika SDA Sanski Most, protiv novinara  i urednika portala normala.ba Midhata Dedića.

 

Po drugostepenoj i konačnoj presudi, tužitelj Seferović je  u cjelosti odbijen po prvostepenoj presudi u kojoj mu je sutkinja Općinskog suda  u Sanskom Mostu Šefika Trnjanin dosudila 1500 KM na ime  nematerijalne štete, objavu presude na portalu normala.ba uz izvinjenje autora teksta kojim je, navodno, tužitelj oklevetan.

Umjesto da dobije “jare i pare”, predsjednik SDA Sanski Most  treba  tuženom da isplati  702 KM sudskih troškova u roku od 30 dana od dana dostave presude,  plus 480,80 KM  kao trošak sastava žalbe takođe u roku od 30 dana od dana dostave drugostepene presude. Ukupno 1182,80 KM.

Kompletnom analizom presude baviću se u narednim danima.

Javnost želim upoznati sa slijedećim:

 

      

Kapitalni primjerci  stranačke “političke faune” SDA u likovima predsjednika SDA Sanski Most i općinsog vijećnika Mensura Seferovića, federalnog zastupnika Asima Kambera i federalnog zastupnika Huseina Rošića, zajednički u stranačkim katakombama, ili samostalno, odlučili su da tužbama za klevetu protiv Midhata Dedića,prvo: zarade,mukte, dodatnu lovu preko suda, drugo, Dedićevim finansijskim uništavanjem, spriječe ga  da kritički ocjenjuje njihov politički rad koji je “takav kakav jeste”. 

U tom smislu njih trojica su kod Općinskog suda u Sanskom Mostu pokrenuli ukupno 4 tužbe za klevetu ( Seferović  i Rošić jednu, Kamber dvije) sa ukupnim potraživanjima od novinara u visini 17.000 KM.  Tužitelj Rošić traži 10.000 KM, Kamber “svega” 5000 KM. 

Za ovu trojku koji od politike decenijama unosno žive i i dalje su “političke zvijezde” tužbe su aktivnost  bez rizika, a na novinaru  je ogroman trud dokazivanja  da nisu oklevetani, nego da se radi o vrednosnim  novinara i dokazivim činjenicama.

Novinaru je pored časne bitke dokazivanja navoda iz tekstova uz svoju i pomoć advokata  dovoljno samo da mu u tome “zakulisnim” igrama, mimo zakona i domaće i međunarodne sudske prakse (Evropskog suda za ljudska prava čijih se presuda trebaju držati i domaći sudovi)  o kleveti, ne odmažu ” nečastive sile” u pravosudnim institucijama konektirane na političke infuzije.

Pravosuđu, konačno, ne treba da njeguje kult politike kroz “unaprijed poznate” presude.

Ovim podstičem ljude u pravosuđu  da valjano obavljaju svoj posao.

Ništa drugo.

Hvala.