RECENZIJA Latić: General Alagić je svijetlo lice povijesti, Asim Kamber naličje njenog tamnog dijela

 

Piše: Nedžad Latić

 

Neka bude da nisam mogao odbiti napisati recenziju za knjigu, „Asim Kamber, salto mortale“ autora Midhata Dedića, iz kolegijalnih razloga. Toliko nam novinarima manjka solidarnosti da smo i sami krivi da zbog svog posla preživljavamo razne strahote i životne gologote. Zato nikad nisam odbio zamolbu kolege az suradnju. Pretpostavljam da mi se kolega Dedić obratio po osnovu toga što sam se i sam kao novinar bavio ovim likom i imao brutalno iskustvo u javnom sučeljavanju s njim. Zaista po tom osnovu jesam pozvan očitovati se o knjizi, u smislu potvrde opravdanosti pisanja ovakvih knjiga, a svakako i potvrde same faktografije u ovom publicističkom štivu.

Ne znam koliko će Dedićeva knjiga biti čitana s obzirom na prezasićenost javnosti o nedjelima i kriminalnim rabotama političkih moćnika, ali to ne treba da brine autora. Jako je važno da je on kao novinar „slijedio svoj instikt“ i unutarnji zov da ispriča priču koja može dati odgovore na tragično teška pitanja o uzrocima politčkih prilika i nedaća koje su zadesile Bosansku krajinu, a prije svega sam Sanski Most. Iznad svega knjiga o Kamberu je bila sudbinski nužna zbog principa „lica i naličja“ naše skorašnje historije. Baš tako, kako je general Mehmed Alagić lice naše svijetle povijesti, Kamber je naličje njenog tamnog dijela . Kako je general Alagić heroj, tako je Kamber antiheroj itd.

Meni kao autoru knjige „Rat u Srednjoj Bosni – memoari generala Mehmeda Alagića“, posebno imponira da se našao jedan kolega koji će portretirati Kambera zbog toga što je ovaj dao sve od sebe da kriminalizira lik i djelo generala Alagića kad je likovao i zaprijetio da će ga „strpati u zatvor“.

Zato, ono što nije uspjela uraditi jedna generacija pisaca i publicista od Zilhada Ključanina, Hazima Akmadžića, Alimra Zalihića, Rize Džafića itd., koji su se osvrtali na Kamberov katilski poduhvat da sroza harizmu jednog od najvećih sinova kojeg je rodila ponosna Krajiška, o kojoj je Skender Kulenović ispjevao najljepšu poemu „Na prvi put sam ti izišao, majko“, učinio je Dedić. U to ime sam mu zahvalan.

      

Dva Asima:  Oba na političkoj margini

Nedavno je jedan režimski junoša iznio samokratičku tezu da se SDA primitivizirala i deintelektualazirala u vrijeme Sulejmana Tihića što je djelimično tačno. Jer, to je vrijeme političkog uspona kako Asima Kambera tako i Asima Sarajlića. Na stranu da su oba Asima doživjela debakl te su usljed otkrivenih kriminalnih afera čiji su bili glavni akteri Kamber i Sarajlić politički marginalizirani, ideološki trend primitivizacije SDA nije zaustavljen.

Pored toga treba imati na umu da je general Alagić osuđen u Bihaću po osnovu zloupotrebe položaja i koruptivnih djelatnosti u vrijeme kad je Alija Izetbegović još bio predsjednik SDA. Kao što treba imati u vidu da je general Alagić uhpšen i deportiran u Haag u vrijeme vladavine Alijanse za demokratske promjene na čijem čelu je bio Zlatko Lagumdžija. Prema tome, kad je u pitanju odnos prema herojima nacije, nema tu bitne razlike. Zato je Dedićeva knjiga važna da bi se Krajišnici suočili sami sa sobom, odnosno sa svojom ratnom i poratnom historijom.

Nadasve, pisati knjigu o ovako opasnim „lokalnim šerifima“ jeste herojski čin. Čak je opasnije baviti se istraživčakim novinarstvo u provinciji, konkretno u Sanskom Mostu, nego u Sarajevu. Novinara u provinciji nema ko zaštititi, dok u Sarajevu postoje razni oblici zaštite novinara. Zbog svega se Dedićeva knjiga treba cijeniti kao izvanredan doprinos slobodi izražavanja.