CRTICA Hebite ga, mene ne pitajte

 

Pitaju me, dok oko nas  umiru dobri ljudi, gdje je Asim .

Prvo, nisam prorok, mada slutim ne gdje je, nego kuda ide.

Pravim se da nisam čuo ovo ime iz galerije lokalnih obmana i budalaština, a on je bez konkurencije najveća.

Ne pratim toksične ludake koji su sami sebi utrali put na političko smetljište, mada nemam ništa protiv što se  lično razorio.

Priznajem, griješio  sam što sam se bavio nekim ko nije za ozbiljna novinarska istraživanja, osim za sociopatološke analize, a time se bave druge struke.

Priznajem, griješio sam trošeći  vrijeme  na nekog ko je nedostojan ne pozdrava ili, ne daj Bože, susreta,nego  pamćenja uopće.

Ljudskog i istorijskog.

Čujem poneku o njegovom fizisu koga porede sa propalim kaučom, pa ako je i tako, onda sam mišljenja da je to u odnosu na njegovu unutrašnju arhitekturu zla, mnogo bolji dio njega.

Kažu da su ga vidjeli  sa ribarskim štapom, što  je drugo ime za krivolov, o čemu lokalno ribarsko udruženje javno i ponosno šuti.

Da u Bosanskom Petrovcu  pomaže starom inspektorskom ahbabu Jukiću, što drugim riječima  znači da projektuje njegovu  propast.

Da je čvrstim pravnim konopcima vezan  za Sarajevo i zgradu u Kraljice Jelene 88, dok u Centrali u Mehmeda Spahe 14 više nema bujruma.

Da je naprečac prestao blogoreisati, ali slagao razlog  što je „sam sebi zabranio da piše“.

Da je izgubio još poneki sudski spor za klevetu.

Da je njegovo prisustvo nepoželjno svugdje osim u prostorijama u ličnom vlasništvu, mada ni tu nema pouzdanih garancija.

Ponekad je biti živ veoma loše rješenje, pogotovo  kada postaneš roba sa isteklim rokom trajanja.