NAKON VIŠEGODIŠNJE ISTRAGE Potvrđena optužnica protiv farmaceutkinje Aide Alagić iz Bihaća
Vrlo rijetko će se dogoditi da se optuženik “pohvali” potvrđenom optužnicom, no bihaćka farmaceutkinja Aida Alagić tu je da ruši tabue pa je na svom FB profilu napisala:
” Kantonalni sud u Bihaću je 1.februara 2023. godine potvrdio optužnicu protiv mene”.
Alagić u svom postu opisuje, po njoj, čudni put optužnice dug 47 dana, obzirom da je, kako je napisala podignuta 7.decembra prošle godine.
No, nejasno je šta u konkretnoj stvari tih 47 dana znače kada je riječ o sadržaju optužnice.
Po nama-baš ništa.
“Optužnica je vezana za kontrole koje je ZZO USK na čelu sa Alminom Handanagićem provodio tokom 2015., ali i 2019. -ponovno za 2015. ( sad po pravilniku iz 2016) ….?1?!”, napisaće Alagić.
U ostatku FB posta objašnjava čitateljima da je optužnica produkt njene borbe i ukazivanja na kriminal u ZZO USK.
Kako optužnica još nigdje nije objavljena trebalo bi istaći da su novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN ) objavili još 2015. godine veliko istraživanje o lažnim receptima u Krajini u kome su konstirali nakon sveobuhvatnog posla da je najveći broj falsificiranih i prepravljenh recepata otkriven u apotekama “Europharm” i “Kovačević”
“Na njima ljekar napiše ime i količinu lijeka, no apotekar u dijelu recepta koji sam popunjava višestruko poveća količinu lijeka. Apoteke potom takve recepte zajedno sa fakturama šalju u Zavod koji redovno plaća za lijekove sa esencijalne liste. Ovako apoteka zarađuje više jer naplaćuje i lijekove koje nije prodala”, napisaće novinar CIN-a prije skoro osam godina.
Upravo toliko vremena je čekala na potvrdu optužnica protiv Aide Alagić, što bi valjda trebalo da znači da je istraga bila veoma kompleksna. Tužilaštvo USK je doista potvrdilo početkom 2022.godine da će do kraja te godine donijeti tužilačku odluku u obimnom po dokumentaciji i po vremenskom rasponu dugom krivičnom predmetu.
Ono što je možda čudno jeste “politika” /ne)objave potvrđenih optužnica Tužilaštva USK. Neke su za objavu,a neke i nisu. Teško je prodrijeti do spoznaje razloga tužilačkog uma koji selektira šta će a šta neće biti objavljeno, i zašto je to tako, pogotovo što nema zakonskih ograda (ako napravimo analogiju sa Tužilaštvom BiH) da se sve potvrđene optužnice objavljuju. I tu se otvara prostor tužilačkog subjektivizma, obzirom da je veći broj potvrđenih optužnica objavljen da potcrtaju političkih dimenziju kako slučaja tako i inkriminisanih lica u njima.
