ON, ONA I MI Kuda ideš, srećo moja… (Sinan )

“Kuda ideš, srećo moja,

Što mi nadu rušiš, ti

Sad  ću opet u životu

Sam ostati…”

 

 

 

Bilo bi nezahvalno prognozirati  kako  će se završiti streloviti karijerni uspon bivšeg portparola Tužilaštva USK Adnana Tulića koji je na volšeban način  zahvaljujući VSTV-u   ” doskočio”  do pozicije zamjenika glavne tužiteljice. Uostalom i glavna tužiteljica  je glasovima  članova VSTV-a iz manjeg entiteta hajrovala svoju poziciju na kojoj će ostati  do penzije.

 

 

Milan  i Adnan: Bilo, ne povratilo se

 

Moguće  da  je  da ima  osnova razmišljanju kako je tzv. srpski  lobi u VSTV-u (  era “slavnog”  Milana Tegeltije )  značajno pomogao  vrtoglavom  napredovanju  “Spokesmena Općinskog suda ” i “vlasnika drugih “titula” kojima   se, do sada nezabilježeno  u  bh prvosuđu,  entuzijastični FB fan kiti na svojoj stranici, poput Experta – Consultanta u kompaniji OSCE – The Organization for Security and Co-operation in Europe , edukatora u kompaniji Centar za edukaciju Sudija i Tuzilaca,Visiting Experta u kompaniji Fakultet za Kriminalistiku, Kriminologiju i Sigurnosne studije,  Legal Expert-consultant kod poslodavca USAID Bosnia and Herzegovina…Pa ni redovni član Akademije nauka Bosne i Hercegovine “nije mu ravan”.

 

 

 

 

Djeluje to smiješno ali i “bolesno”  u isti mah, pogotovo  ako ne zanemarimo  bučno i  febrilno “fejsbučenje”  o spektakularnim istragama , hapšenjima “velikih”  riba za čije pritvaranje  je  prejudativno zadužen isključivo on i niko drugi i potpuno nerazumnim “obavještenjima”  bh javnosti kako je Tužilaštvo “već dokazalo” , iako suđenje nije ni otpočelo, pa čak nije objavljena  ni optužnica u već ” dokazanim”   predmetima njegovim !!!???

Vremenom su pronicljivi ljudi .a među njima i  novinari,  došli do gledišta  kako se   tužilački modus operandi može opisati u četiri prepoznatljive faze:

Faza 1- Senzacionalna i dramatična hapšenja pred kamerama očito pozvanim da zabilježe još jedan njegov “uspjeh”

Faza 2-  Višegodišnje  nerazumno  duge istrage  zasnovane osim na prikupljanju dokaza,, još više na  eklatantnom iscrpljivanju osumnjičenih

Faza 3 – Objava potvrđenih optužnica ”  na sva zvona”   sa “fanfarama” nagodnih  portala  kao uvertira  u već “poznati” ishod

Faza 4-  Psihološko iznurivanje optuženih s obzirom na dužinu trajanja istrage i dužinu trajanja suđenja  eksplatacijom  nadmoći tužilačke pozicije  uz   ponude koje se “ne mogu odbiti”  optuženima da priznaju  krivicu, kako bi tužiocu time znatno olakšali posao

 

U posljednjih nekoliko sedmica samo je jedan portal (strah vlada Krajinom )  (za)bilježio  ” uspjehe” zamjenika glavne tužiteljice kao što su:

  • pravosnažna oslobađajuća presuda  spektakularno hapšenog  Saida Ljubijankića, komandira PS Cazin
  • prvostepena oslobađajuća presuda  spektakularno hapšenog Rasima Pajića
  • prvostepena oslobađajuća presuda u predmetu “Agram”  ili “Komrad” ( četvoro oslobođenih Hadis Jusić, Jadranka Redžić, Jasmina Ibrahimpašić, Amir Delić a peti, Emdžad Galijašević, spektakularno hapšen,  umro u trećoj godini sudskog procesa)
  • spektakularno hapšenje ministra zdravstva  dr. Murisa Halkića  pa brzo puštanje i donošenje Naredbe o neprovođenju istrage!!!??
  • Ukidanje dvije  prve tačke  Tulićeve optužnice  protiv Dženisa Šabulića  i PZU “B Pharm”  koja dominantno ima za cilj po svaku  cijenu   “izbacivanje”  ove farmaceutske   kompanije iz  Doma zdravlja Bihać

 

      

    

 

 

Et cetera, et cetera…

Ako znamo da Tužilaštvo USK (veoma?) loše stoji  u  još nekim  velikim i zvučnim  predmetima  gdje im sud na redovnim ročištima  nemilosrdno odbacuje dijelove optužnica  zbog procesnih grešaka tužioca, te  da  je Tužilaštvo USK pod čudnom okolnostima   odustalo ( !!!??) u  krivičnom predmetu protiv dr. Selima Toromanovića, a Kantonalni sud mu dosudio 158.000 KM  troškova, na šta se dr. Toromanovič žalio ( nezvanično, traži   300.000 KM) , onda vam je otprilike jasno “kuda plovi ovaj brod”.  

 

 

Toromanović:  Nije zadovoljan sa dosuđenih 158.000 KM troškova koje će mu platiti Budžet USK

 

 

Ovo  je sada  već kulturološki   i socijalno-psihološki problem, prije svega krajiške akademske i “obične” javnosti  koja   sa zebnjom  ali bez glasa  prati uznemirujuća dešavanja. Ovdje je umrla kritička javnost. Ljudi vrlo dobro  znaju razlučiti pravo  od pravde kao i pravdu od nepravde,a pogotovo  selektivnu tužilačku “pravdu”.   Ovdje imamo na djelu  odmazdu  pojedinaca  preko resursa države, a pod egidom  ” borbe protiv korupcije i organiziranog  kriminal”.

To nije  pravda, nego  rušilački subjektivni nagon  koji uništava   nadu u  pravosuđe i demokratsko društvo.   Ovakvi slučajevi proizvode  nepravdu koja se ukorjenjuje kao pogubni  model egzistiranja društva, zbog apsolutnog izostanka kontrole rada ljudi u pravosuđu, a, prije svega, tužilaca.

 

Na slijedećem, svima dobropoznatom slučaju “Pero”, ukazaćemo  kroz  dokument Federalnog tužilaštva  na kulise onog što se takođe događa u ovom predmetu, a što neće doći iz službenih  izvora  Tužilaštva ili  sa jedne Facebook stranice  .

 

Hadžipašić: Uhapšen 13.novembra 2019. , još uvijek čeka na tužilačku odluku

 

Prvo, podsjećanje. Admir Hadžipašić uhapšen je 13. novembra 2019.godine,  što znači da je istraga počela najmanje pola godine ranije. Iz Tužilaštva  je odmah ” u svijet” otišla  informacija kako je “zadokumentovano 300 lažnih diploma”, mada ni do danas , a  16. april je 2023. godine, 25. dan Ramazana, uopće nema optužnice protiv Hadžipašića & comp.

A poznato je , urbi et orbi, da se ”  300 zadokumentovanih lažnih diploma”, ako su baš takve, moraju dokazati u sudskom postupku. No, to je najmanje  bitno, ali prosto ukazuje na brutalni spektakluk i širenje fame, pompe i halabuke o  sjajnom poslu tužioca. Nisu valjda novinari plasirali priču  o  300 lažnih diploma i  tako ugrozili  istragu?

Niko  tačno ne zna u kakav se Gordijev čvor  upetljao tužilac ( nisu ovo pertle  na patikama petogodišnjaka ,nego mnogo ozbiljnija stvar) , ali ukazujemo  na veoma signifikantnu činjenicu  iz prvostepene presude u predmetu Rasim Pajić.

Naime, sud je  zaključio da Admir Hadžipašić nije bio osoba preko koje je Pajić mogao izvršiti pomenuto krivično djelo, jer Hadžipašić nije  bio ni direktor PU Centra za obrazovanje odraslih Vita plus Cazin niti vlasnik ove ustanove, odnosno odgovorna osoba ove škole. Zapamtimo ovu činjenicu,  trebaće (nam).

Ako Hadžipašić  nije odgovorna osoba  PU Centra za obrazovanje odraslih Vita plus Cazin, šta je i ko je on u predmetu “Pero”  ?

Ako  uzmemo u obzir da optužnice još uvijek nema ni nakon tri i po godine od Hadžipašićevog hapšenja  te da se istraga malo-malo  pa “proširuje” a da  brojni detalji iz istrage cure  mimo  uobičajenih standarda  i normi u radu  tužilaštava i  mogu se  pronaći  na društvenim mrežama ili čuti  ” u kafanama”, pa se čak i preko   aplikacije  “Signal” šalju poruke novinarima da objave  kako su u školi Vita Plus radili ratni zločinci, četnici, ustaše…a da ne pominjemo Facebook  tužioca  i objave u kojima je ” ovaj predmet “završen”, onda uopće nije čudno  da je predmet “Pero”  dospio ako ne u ćorsokak i procijep, a ono zasigurno  u suspektni cajtnot i košmar.

 

 

Amidžić: Akt Federalnog tužilaštva  u vezi predmeta  “Pero”

 

 

Stoga  nije čudno  da je glavni federalni tužilac Munib Halilović u aktu od 3. aprila ove  godine glavnoj tužiteljici Tužilaštva USK Fadili Amidžić  uputio svoje mišljenje  radi preduzimanja konkretnih radnji kako bi ovaj predmet doživio  tužilačku odluku u razumnom roku, ako se uopće više može govoriti o razumu.

Glavna tužiteljica  Amidžić  je  glavnom tužitelju Haliloviću prethodno pisala 10.marta   i upoznala ga kako će se u predmetu “Pero”  u jednom dijelu istraga nastaviti  i dalje.

 

 

 

Halilović:  15 dana glavnoj tužiteljici Amidžić da utvrdi šta se dešava u predmetu “Pero”

 

 

No, Halilović je odgovorio da je dužna na osnovu člana 9. Zakona  o Federalnom  tužilaštvu FBiH u okviru svojih ovlaštenja prije donošenja konačne  tužilačke odluke u ovom predmetu, uspostavi nadzor u smislu zakonitosti  i/ili efikasnosti postupanja zaduženog tužioca ( Adnan Tulić) u daljem radu na navedenom predmetu u cjelosti.

Glavnoj tužiteljici  je sugerirano da u predmetu  “Pero”  utvrdi da li se radi o  neefikasnom postupanju tužioca, da li je do neefikasnog postupanja došlo  zbog subjektivnih ili objektivnih razloga,  te ako je riječ o subjektivnim razlozima  da u tom pravcu preduzme odgovarajuće mjere  i u svakom slučaju  potrebne mjere nadzora  kako bi se donijela pravilna i zakonita  konačna  tužilačka odluka.

Znakovito ili  ne, glavni federalni tužilac je glavnoj kantonalnoj tužiteljici dao rok od 15 dana  da hitno preduzme  potrebne radnje uspostave nadzora nad  zakonitošču i efikasnošću rada  postupajućeg tužioca.