INFRACRVENI BILJEG Lasersko invazivno promatranje (ne)opravdanosti anonimnih krivičnih prijava
U području krivičnog pravosudja ključna je pojava korištenje anonimnih krivičnih prijava za podnošenje ozbiljnih krivičnih prijava protiv pojedinaca.
Tako je javna tajna da su iz tužilaštva naručivane “ozbiljne” krivične prijave protiv kantonalnih funkcionera, policijskih službenika,ministara, direktora i sl. Takva pojava je elementarni, neki bi rekli, esencijalni primjer zlobe pojedinaca u tužilačkoj kuti koji koristi državne resurse za često naručene privatne obračune protiv nečijih političkih protivnika i privredne konkurencije.
Čak se u takvim i sličnim naručenim istragama i nategnutim optužnicama koje potom dožive krah na sudovima koriste medijski pacovi koji bez dubinskog uvida neumjereno i besramno hvale “borce protiv korupcije”.
Preko njih se šire spektakularne vijesti o hapšenjima, pretresima, istragama sa stotinama osumnjičenih i hiljadama “dokaza” koje su, u naravi, propagandna medijska uvertira za stvaranje mita o tužilačkom fajteru, koja se nekritički iz lokalne zajednice, metaforički, sa korza, prenosi diljem države,sve do kancelarija ambasada.
Za razliku od konvencionalnih krivičnih prijava ili recimo, čak, medijskih najava zanimljivih tema o nekom pravosudnom mangupu koji “lovi u mutnom” gdje “novinar” potom zna dobiti neuvijenu pisanu prijetnju da “pazi šta radi”, pa se potom , nakon bezuspješnih jadikovki “urbi et orbi” , potpuno obeshrabren i slomljen, sa stanovišta ljudske degradacije, stavi u jadnu i ponižavajuću rolu pisanja ditiramba i hvalospjeva tom i takvom pravosudnom jablanu , naočigled šokirajuće javnosti, anonimne krivične prijave služe da se, koliko-toliko suzbije prijeteća opasnost od osvetnički raspoloženih pojedinaca.
A najgori i najopasniji su oni koji “prerušeni” u državne službenike razniih fela i rangova, šire o sebi famu nedodirljvosti i navodne karakterne “ariijevske” čistote,a koriste svaku priliku da ojade sve koji im “stanu na put”.
Šta to fali dobro osnovanoj i na argumentima zasnovanoj anonimnoj prijavi protiv nekog funkcionerskog štakora ili pravosudnog “mudonje”?
Pa , jedino , iz percepcije prijavljenog, što je, alkarski rečeno, pogodila u sridu. Inače, uopće ne bi bila tema, zar ne. Drugim riječima ili replikom iz Nušićevog “Sumnjivog lica” kapetana Jerotija Pantića “odmah sam prepoznao sebe”.
Poneki naivni a prije bi se reklo, bijednim životnim okolnostima natjerani “novinari”, ako su uopće oni autori, upadaju u procijep kontraverze npr. što olako i bezrezervno brane pojedine likove iz anonimnih prijava a podcjenjivački i nekritički , apriorno, navodno “znajući” težinu neke anonimne prijave odriču joj ne samo utemeljenost i argumentacioni kapacitet, nego unaprijed zlonamjerno dovode u pitanje, recimo, rad tužitelja na ovakvim prijavama, pritom se gađajući, da čudo i šok budu veći, pravosudnim frazetinama i floskulama , vjerujući kako ostavljaju utisak nadmoćnog intelektualnog duha.
Ispada da su tužioci neznalice i skloni pravosudnom i svakom drugom nemoralu, a prije svega ne znaju cijeniti kvalitet anonimne prijave, jer takva prijava, po ovakvom, očigledno nametnutom, razumijevanju iste, ne posjeduje razumnu vjeerovatnost da bi se na osnovu nje mogli skupiti potrebni podaci.
A ko to tvrdi? Pa, onaj kome smeta dobro zasnovana prijava koja npr. sadrži relevantne podatke o osobama i činjenicama na temelju kojih se prijavljuje neko krivično djelo i na osnovu kojih bi se to KD, eventualno, moglo i dokazati.
Budalaštine o anonimnim prijavama tipa “zašto ne prijaviš javno ako vjeruješ da su činjenice valjane” su upravo to- budalaštine i idiotizam prvog reda. Osoba koja anonimno prijavljuje ne želi javnost jer strahuje da može imati štetne posljedice. Jasno ko dan.
Zamisli da dobiješ mejl da ćeš snositi posljedice što ćeš nešto objaviti ,kao što su dobijali neki pa se “usrali ko grlice”. Prpa, brale. Nije to baš jednostavno. Čak i ako to opasno smrdi , što rekao jednom jedan, šta rekao, napisao, na recidiv verbalnog delikta i napad na slobodu govora kao jedno od temeljnih ljudskih prava. Itd.itd.
Zanimljvo je npr. da tužilaštva često uz svesrdnu pomoć anonimki pokreću istrage, pa i optužnice. Npr. Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona podiglo je 2016. godine optužnicu j protiv nekadašnjeg premijera USK i načelnika Bihaća Hamdije Lipovače, te još pet osoba zbog zloupotrebe položaja čime su firmi “Agra” omogućili milionsku korist. I to, ako je vjerovati Lipovači , na osnovu anonimne prijave poslane Tužilaštvu USK dvije i po godine ranije.
Adnan Tulić, tadašnji portparol Tužilaštva USK kazao je da su Lipovača, Gluhalić i Delić optuženi da u periodu od 2006. do 2009. godine prilikom izgradnje sportsko-rekreacionog centra “Stens” u Bihaću zloupotrijebili službeni položaj tako što su u građevinske knjige unosili pogrešne podatke i uvećavali vrijednost izvedenih radova, pominjala se i nezakonita imovinska korist od 516.000 KM., krivotvorenje isprava radi dizanja kredita od “Rajfajzen banke” od 850.000 KM , etc, etc.
E, sad, što Tužilaštvo USK, nije uspjelo skoro ništa da dokaže na osnovu ozbiljne i uetemeljene anonimne prijave, pa su četvoro optuženih ove godine pravosnažno oslobođeni a Lipovača dobio samo sedam mjeseci zatvora ( može se žaliti na presudu Apelacionog vijeća Vrhovnog suda FBIH) to je ” drugi par opanaka”.
Znači, nemojte apriorno bagatelizirati značaj i težinu anonimnih prijava čak i protiv “nedodirljivih” i navodno neupitnih i moćnih persona sa visokim stepenom vertikalne prohodnosti do Sarajeva i Kraljice Jelene 88.
I nemojte im se uvlačiti javno, ako baš niste u životnoj opasnosti, u “pakašu”.
Ili da budemo fini, u intimnu šupljinu na gluteusu.
…………………………………….
Na kraju kao zaključak , stav odnosno rezime Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Evrope iz 2018. godine, apropo zaštite prijavitelja.
“…Prijavljivanje informacija od javnog značaja postaje sve važniji mehanizam zaštite demokratije i uprave na lokalnom i regionalnom nivou. Prijavitelji nepravilnosti u radu mogu poslužiti kao vid neposredne i prijeko potrebne kontrole u lokalnoj i regionalnoj upravi. Iako sve više
zemalja usvaja propise u oblasti zaštite prijavitelja nepravilnosti, ta zaštita je na lokalnom i regionalnom nivou još uvijek nedovoljna…
…Kongres u svojoj rezoluciji poziva lokalne i regionalne organe vlasti da uvedu i promovišu politiku prijavljivanja nepravilnosti, uključujući odgovarajuće interne i anonimne kanale prijavljivanja, te da osnuju posebne nezavisne institucije koje će biti zadužene za nadzor i
obradu prijavljenih informacija….”