Sinoć je umro Marko Vešović u 78.godini, to sam jutros oko 9 saznao iz Franjine objave.
“Sinoć je umro Marko Vešović, nakon duge borbe sa životom bez Gordane. Voljeli smo ga.”
Da, mnogi smo ga voljeli. Plakali uz “Poljsku konjicu”, genijalnu , najsavršeniju i najmoćniju osudu zločina nad Bosnom. Jutra budili uz fascinantne “Markove konake”. Uz “Četvrtog genija”, nenadmašnu “Smrt je mmajstor iz Srbije”, ” Moj svijete izgubljeni”… Upijali svaku riječ njegovih “živih” ispovijesti…Jednom, samo jednom, sjedio sam sa ovim gorostasom duha i za sva vremena pamtim njegovu jutarnju impresiju uz kafu o vrbama nad rijekom čije su ga zelene kose podsjetile na slapove Nijagare.
Prepisujem Franjino sjećanje na jedan susret sa Markom u Sarajevu, objavljen na Franjinom FB-u 27.aprila 2017.godine
“Tolstojeva Ana Karenjina je genijalno djelo, ali vjeruj mi da mnogo više truda i genijalnosti treba da bi se napravio pravi čovjek, veli mi danas Marko Vešović. Sreli smo se slučajno u prolazu i saslušao sam njegovu priču, od početka do kraja, bez prekidanja.
(Nažalost, kako god da budem prepričao njegove rečenice ne mogu zvučati onako kako ih je on izgovorio. Svjestan sam da time činim i jednu vrstu svetogrđa prema književnosti i poeziji.)
Kaže mi da sam prvi danas koji sam ga je htio saslušati dok priča o tuđoj muci, ne o svojoj – majka ga je naučila da o svojoj muci ne priča jer će biti dosadan ljudima ali o drugima hoće da priča i da ga se sluša. Sve kojima je krenuo pričati tu priču a prekinuli su ga, kad mu se jave drugi put poslat će u tri lijepe materine skupa sa svim ljudskim egoizmom. Čovjek je najegoističnija od svih životinja, malo ih je koji rade nešto za druge. Naravno da ima iznimki. Tako sam za svoje Crnogorce rekao da su najgori od svih Jugovića, pa idu dva prazna mjesta, pa nek se Hrvati i Srbi dogovore ko je na 4. mjestu. Ali među najboljim ljudima u životu imam Crnogorce.
A pričao je o svom prijatelju Feridu. Bio je oženjen Srpkinjom, ne – vlahinjom, dvoje djece, muško i žensko, a ona kao prava vlahinja stan je dala u nasljedstvo svom sinu a kćerka je ostala bez ičega. To je tipični vlaški moral, više im vrijedi prst muškog djeteta nego cijelo žensko dijete. Muslimani su tu puno bolji. Vidio sam to ne samo u Sarajevu nego i u Bijelom Polju. Muslimani su bolje shvatili da je ovo svijet u kojem su muški privilegirani i da treba više uložiti u žensko dijete, a muško će se snaći. Kod vlaha je obratno, ostavlja se žensko dijete da se snalazi, i tako je draga Feridova kćerka, razboljena, ostala bez ičega, pomognem joj koliko mogu, a sad radim na tome da dobije pomoć od države jer ima pravo na to. Pisat ću o tome tekst i hoću da ga objavim na Prometeju, ali čekam da se završi, nadam se sretno. Da ti ponovim, prvi si koji si me saslušao danas, svi drugi imaju kao svojih problema, kojih problema – imate pojesti i popiti koliko hoćete, imate krov nad glavom, toplo vam je, i ne zanimaju vas drugi ljudi”
I testamentarnu pjesmu “Sve” objavljenu na “Prometeju” 2018.godine.
Sve što sam radio, što sam propuštao,
Ili odbijao da činim, sve što sam rekao
Ili prećutao, ili odbijao da kažem,
Sav moj život dio je velikoga
Nesporazuma sa ovom kasabom
Koji traje pedeset i šestu godinu.
Sve je bilo nesporazum izuzev onog
Što sam pisao, a niko ne čita,
Ko zna je li čitao ikad,
I više nema ni jedan razlog da čita.
Ovdje sam još isključivo zato
Što imam grob u koji jednom ću i ja leći.
Te dosta.
Večeras ću biti sa Markom i njegovim “Konacima” sa podnaslovom koji ga je najtačnije opisao.
” Mrijeti k'o gospodin”.