CRTICA SA SUĐENJA Ko toliko (decenijama ) brine za Lakija

Budimo ljudi.

Ovu je rečenicu lišenu ikakve moralne i civilizacijske veze  sa njim  izgovorio Asim Kamber na suđenju  Muji Sinanoviću.

U sudnici  sam bio jedini novinar  i sjedio  sam  na klupi iza  nervoznog Lakija.

U trenutku dok je izgovarao  ovu rečenicu, morao je ustati i stajati za govornicom, njegov  telefon na klupi namješten na bezvučno vibriranje na displeju je pokazivao  dobro poznati broj sa tri karakteristične cifre.

Jedini čovjek koji ga  je zvao tokom suđenja  bio je vlasnik ovog broja.

Ni Lakijeva žena ni sin, nego On.

Poznajem dvojicu ljudi  u Krajini čiji se brojevi završavaju sa karakterističnim brojevima.

Za jednog od njih sam  siguran da ni u najcrnjem mogućem scenariju nije “okrenuo” Lakija  da mu na taj način izrazi podršku.

Za drugog, vrijeme i događaji su pokazali, nisam siguran niušta.

U stvari, siguran sam u sve.

Zanimljivo,  taj i takav vlasnik telefona sa tri karakteristične cifre  hoda po Krajini i priča kako Bojovnika ne može smisliti i kako se ,zapravo, bori protiv njega.

Priča bajke i potcjenjuje inteligenciju sagovornika.

Ljudi tek tada vide “sa kim imaju posla”.

I shvataju  da  susreti sa njim spadaju u rizične kontakte kakvi su i kontakti  sa nosiocima  virusa Covid 19.

Sva sreća da  danas  nema čovjeka koji ne snima razgovore.