CRTICA SA SUĐENJA Ko toliko (decenijama ) brine za Lakija
Budimo ljudi.
Ovu je rečenicu lišenu ikakve moralne i civilizacijske veze sa njim izgovorio Asim Kamber na suđenju Muji Sinanoviću.
U sudnici sam bio jedini novinar i sjedio sam na klupi iza nervoznog Lakija.
U trenutku dok je izgovarao ovu rečenicu, morao je ustati i stajati za govornicom, njegov telefon na klupi namješten na bezvučno vibriranje na displeju je pokazivao dobro poznati broj sa tri karakteristične cifre.
Jedini čovjek koji ga je zvao tokom suđenja bio je vlasnik ovog broja.
Ni Lakijeva žena ni sin, nego On.
Poznajem dvojicu ljudi u Krajini čiji se brojevi završavaju sa karakterističnim brojevima.
Za jednog od njih sam siguran da ni u najcrnjem mogućem scenariju nije “okrenuo” Lakija da mu na taj način izrazi podršku.
Za drugog, vrijeme i događaji su pokazali, nisam siguran niušta.
U stvari, siguran sam u sve.
Zanimljivo, taj i takav vlasnik telefona sa tri karakteristične cifre hoda po Krajini i priča kako Bojovnika ne može smisliti i kako se ,zapravo, bori protiv njega.
Priča bajke i potcjenjuje inteligenciju sagovornika.
Ljudi tek tada vide “sa kim imaju posla”.
I shvataju da susreti sa njim spadaju u rizične kontakte kakvi su i kontakti sa nosiocima virusa Covid 19.
Sva sreća da danas nema čovjeka koji ne snima razgovore.