NEDJELJNA MATINEJA Mentor i Đak
Priča mi čovjek kako je jutros ispred jedne zgrade u Naselju 17.viteške primijetio Asima Kambera i Selvira Korlata kako stoje i razgovaraju.
Vjerujem kako je to bio “spontani pobačaj” od susreta.
Naprosto je Zemlja u uobičajenoj dnevnoj rotaciji oko svoje ose u datom trenutku spojila Mentora i Učenika.
Zanimljivo i signifikatno, šetnje po vrućem asvaltu Fonda zamijenilo je stajanje u mjestu.
Ako uzmemo zdravo za gotovo da su se ova dva lika doista našli slučajno ili samoinicijativno na nedeljnoj matineji, ostaju brojna pitanja o čemu su mogli razgovarati.
Vjerujem kako ne spada u oblast baljezganja i bulažnjenja, da je Laki savjetovao svog Đaka šta mu je činiti sada kada mu se izmiče topla fotelja Fonda, odnosno kako da spriječe “preraspodjelu” moći u Fondu koju zaozbiljno planira i izvodi većina u OV.
Susret Tutora i Asistenta , poput onih idličnih asvaltnih fotosa ovog dvojca , valjda treba da pokaže kako još uvijek djeluje princip Lakijevog autoriteta i dominacije nad mladačkim tkivom srednjoškolca i vlasnika diplome više škole koja ga je po klišeju poslušnosti Mentoru i dovela na poziciju sa koje ga sada neki tjeraju kao… (dopišite sami)
Dok on bolno žudi da ostane tamo gdje mu se najviše sviđa i gdje razvija sve svoje potencijale, ako me razumijete.
Korlata je neko vjerovatno “podložio” da ne da pečat i na svakom ćošku i zakutku gradića infantilno galami kako ne priznaje legitimitet Privremenog upravnog odbora Fonda. Ko Dodik, ni on ne priznaje Državu.
Zbog toga mu je (Korlatu) “spakovana” poprilično ozbiljna krivina prijava Tužilaštvu USK, pa će grozničavost njegovog pristupa novom problemu rasti sa cajtnotom njegovog mandata koji se mjeri danima.
Kada bih čeznuo za literarnim krajem ovog tekstića onda bih mogao i da zamislim romantičnu i bajkovitu sliku rastanka Mentora i Đaka.
Laki ga smireno poput patera familijasa miluje po glavi čiji čuperci nemirno padaju preko zabrinutog čela, štipne ga bećarski za obraz i kaže nimalo utješno:
– Ne brini, Stranka te prati.
