Titanik na Sani: Kad te svi napuste, kad te svi zaborave…
Sanski Most.
Gradić sa mostom iznad rijeke.
Gledam šta je ostalo od njega.
Nije puno.
Koža gradića, asvalt, trotoari, betonske kocke zgrada, kriju kancer koji struji venama ovog napuštenog mjesta.
Ostao je grad(ić), otišli su ljudi.
I bez jezive statistike demografskog pomora sve se zna- Sanski Most je mjesto koga napuštaju hiljade ljudi koji se “nisu snašli”.
Nisu bili ” ljudi Stranke” i jednog “Čovjeka” koji je razorio suštinu življenja u Sani.
Navodnici uz riječ Čovjek govore sve.
Znamo i o kome je riječ.
A on nije čovjek, u etičkom smislu, nije čovjek u društvenom smislu iako živi u društvu, on je samo prirodno biće, dio žive materije.
Čovjek je onaj koji izaziva poštovanje, koji zrači dobrotom,dostojanstvom, milosrđem, suosjećanjem,humanošću.
Onaj koji je tolerantan, kultiviran, moralan…
Ovaj grad izgubio je u ratu više od 800 civila.
Nakon rata, neuzubillahi, rahmet i vječni mir svim žrtvma , izgubio je mnogo više.
Iz Sanskog Mosta ljudi odlaze kao mirna krda slonova pred umiranje .
Zastrašujuća mobilizacija odlazaka nimalo ne brine vlast. Ona je sama sebi dovoljna. Bivši je načelnik jednom izjavio kako ljudi odlaze u Njemačku da staru “Askonu” zamijene “Golfom Sedmicom”. On nije otišao jer mu je Stranka dala sve. Dva-tri posla istovremeno, nekretnine “gdje zamisliš”. Za to je trebalo žrtvovati svoje JA.
On je jedan od vojnika Partije sa kojom više niko neće niti u vlast.
Sa njima ljudi izbjegavaju susrete kao što su u srednjovjekovlju bježali od kuge.
Klone se njihovih mjesta gdje izlaze, lokala u kojima su domaćini, čak i sunčane strane ulice ako oni tuda prolaze .
Asim Kamber i njegova svita poltrona čude se kako niko više neće sa SDA,a oni su “mnogo pobijedili”.
Kamber je pravosnažno osuđeni lažov i to su zvanične sudske potvrde koliko ima istine u onom što priča.
Bliže je istini da su i ovoga puta ukrali na hiljade glasova. Jer koje bi budale po Kantonu dale glasove Asimu Kamberu,osim ako nije bilo mućke.
A jeste, mućke je itekako bilo, to tvrde ljudi iz “njegovog štaba” koji su kasno “došli tobe”.
Po kriterijima CIK BiH SDA je u Krajini osvojila samo mandat više od A SDA i političke okolnosti će je “spakovati” u opoziciju.
Zaslužila je to odavno zbog svojih kambera, halimovića, avdagića, avdića, vukalića, veladžića, egrlića, handanagića, hušića, islamovića, rošića…
Zbog svoje bahatosti, nezajažljive borbe za funkcijama , korupcije i ponižavanja ostalih, vrijednih” ljudi koji nisu željeli stajati ispod ” njihovog barjaka”.
Zbog podaništva, iskompleksiranosti, zbog potkupljivosti i prevtljivosti.
Zbog odsustva držanja do riječi .
Zbog toga što su gazili po vrijednostima koji čovjeka čine čovekom a samo radi novca i funkcija.
Godina 2018. bila je godina u kojoj je Asim Kamber razotkriven “do gaća”.
Iz temelja.
Bježao je od policije, tužilaštva,potom objašnjavao na svom stupidnom blogu koga je povremeno “gasio” svoje komične bjegove. Gubio i gubi brojne sudske sporove za klevetu on i njegovi stranački izvršioci. Izbjegavao provoditi sudske presude zbog čega bi morao dobiti optužnicu.
Ipak, najveći i moralni ljudski krah i potonuće doživio je na Trgu ljiljana u Sanskom Mostu kada je zasluženo dobio batine od mladića Muje Sinanovića. U tom činu sublimirane su i “naplaćene” brojne kazne za sujetu koja je umislila da će vječito vladati sudbinama mnogih ljudi preko svojih “ekspozitura”, kojekakvih paunovića, vukalića, hasanbegovića, halimovića, avdagića, seferovića, midžana…
Sudski proces koji će uslijediti pokazaće u kojoj je mjeri Asim Kamber na Trgu ljiljana verbalni duel sa potcjenjivačkim ponašanjem “Gospodara Sanskog Mosta” i gestikulacijama rukama usmjerio u pravcu fizičkog nasrtaja na mladića koji se kao odličan sportist znao odbraniti od podebelog i funkcionerskim životom tromog i uspavanog tijela.
To što se dogodilo na Trgu ljiljana i što su nakon toga u danima koji su dolazili pa sve do danas pozdravili hiljade Krajišnika, Sanjana, Bosanaca i Hercegovaca.
Idejni projekat Sinanovićevog objekta koji je zaustavila sujeta Asima Kambera
Ovom činu je , kao što je poznato, prethodila Kamberova višegodišnja prljava igra sa sprečavanjem gradnje na objektu Šefika Sinanovića u centru grada, oca mladića Muje, demobiliziranog borca koji je služio časnog komandanta rahmetli Mehmeda Alagića. U tom je objektu želio,kad ga završi smjestiti Fondaciju General Mehmed Alagić u osnivanju, ali vijećnički “papci” su pognuli glave, priznali kako je “sve u redu” sa Sinanovićevom dokumentacijom, ali da će oni “biti suzdržani”. To su riječi, da podsjetimo, predsjednika Kluba SDA Mensura Seferovića, koga i žene “zbog grijehova” tuku po gradskim ulicama.
Asim Kamber je napravio životnu grešku što se zakačio sa čovjekom koga ne može kupiti.
Koji grize za svoje poput mješanca bul terijera i doge.
Koji ne zna odstupiti i ne voli poraze, pogotovo od kukavica koji uvijek podmeću tuđa leđa za bezbol palicu.
Koji ima čast, ponos i dostojanstvo, uz to je i hadžija, okrenut iskreno vjeri, bez obzira što je u njemu uvijek vrela krv čovjeka koji ne da na sebe.
To se zove pogrešna procjena.
Stoga nije ni čudo što “Kamberov Titanik” polako napuštaju oni koji su juče služili njega, po svojim karakternim osobinama već danas bi, naprimjer, vrlo rado i bez srama, poput Kačalovljeva psa iz Jesenjinove pjesme, lizali cipele Rifetu Hozanoviću.
Pod uslovom da Hozan pruži cipelu.