Titanik na Sani: Kad te svi napuste, kad te svi zaborave…

Sanski Most.

Gradić sa mostom  iznad rijeke.

Gledam šta je ostalo od njega.

Nije puno.

Koža  gradića, asvalt, trotoari, betonske kocke zgrada, kriju  kancer koji  struji venama ovog napuštenog mjesta.

Ostao  je grad(ić), otišli su  ljudi.

I bez jezive  statistike  demografskog pomora sve se zna- Sanski  Most  je mjesto koga  napuštaju  hiljade ljudi  koji se “nisu snašli”.

Nisu bili ” ljudi Stranke” i  jednog “Čovjeka” koji je razorio suštinu življenja u Sani.

Navodnici uz riječ Čovjek govore sve.

Znamo i o kome je  riječ.

A on nije čovjek,  u etičkom smislu, nije čovjek u društvenom smislu iako živi u društvu, on  je  samo prirodno biće, dio žive materije.

Čovjek je onaj koji  izaziva poštovanje, koji zrači dobrotom,dostojanstvom, milosrđem, suosjećanjem,humanošću.

Onaj koji je tolerantan, kultiviran, moralan…

Ovaj grad  izgubio je u ratu više od 800 civila.

Nakon rata, neuzubillahi, rahmet  i vječni mir svim žrtvma , izgubio je mnogo više.

Iz Sanskog  Mosta  ljudi  odlaze kao   mirna krda slonova pred umiranje .

Zastrašujuća mobilizacija odlazaka  nimalo ne brine vlast. Ona je sama sebi  dovoljna. Bivši je načelnik jednom izjavio kako ljudi odlaze  u Njemačku  da staru “Askonu”  zamijene “Golfom Sedmicom”.  On nije otišao jer mu je Stranka dala sve. Dva-tri posla istovremeno, nekretnine “gdje zamisliš”. Za to  je trebalo žrtvovati  svoje JA.

On je jedan od vojnika Partije sa kojom više niko neće niti u vlast.

Sa njima ljudi izbjegavaju susrete kao što su u srednjovjekovlju  bježali  od kuge.

Klone se njihovih mjesta gdje izlaze, lokala  u kojima su domaćini, čak i sunčane strane ulice ako  oni tuda prolaze .

Asim Kamber  i njegova svita poltrona čude se  kako  niko više neće sa SDA,a oni su “mnogo pobijedili”.

Kamber  je pravosnažno osuđeni  lažov i to  su zvanične sudske potvrde   koliko ima istine u onom što priča.

Bliže je istini  da su i ovoga puta  ukrali  na hiljade glasova. Jer koje bi budale  po Kantonu  dale  glasove Asimu Kamberu,osim  ako nije bilo mućke.

A jeste, mućke je itekako bilo, to tvrde ljudi iz “njegovog štaba” koji  su kasno “došli tobe”.

Po kriterijima  CIK BiH SDA  je u Krajini osvojila samo mandat  više od A SDA i  političke okolnosti  će je “spakovati”  u opoziciju.

Zaslužila je  to odavno zbog svojih kambera, halimovića, avdagića, avdića, vukalića, veladžića, egrlića, handanagića, hušića, islamovića, rošića…

Zbog  svoje bahatosti, nezajažljive  borbe   za  funkcijama , korupcije i ponižavanja ostalih, vrijednih” ljudi koji nisu željeli stajati ispod  ” njihovog barjaka”.

Zbog podaništva, iskompleksiranosti, zbog  potkupljivosti i prevtljivosti.

Zbog odsustva držanja  do riječi .

Zbog  toga  što su gazili po vrijednostima  koji čovjeka čine čovekom a samo  radi  novca i  funkcija.

Godina 2018.  bila je godina u kojoj je Asim Kamber razotkriven  “do  gaća”.

Iz temelja.

Bježao je od policije, tužilaštva,potom objašnjavao  na  svom stupidnom blogu  koga je povremeno  “gasio”   svoje komične bjegove. Gubio i gubi  brojne  sudske sporove  za klevetu on i njegovi stranački izvršioci.  Izbjegavao provoditi sudske presude zbog čega  bi morao  dobiti optužnicu.

Ipak, najveći i moralni ljudski krah  i potonuće doživio je  na Trgu  ljiljana  u Sanskom Mostu  kada je  zasluženo  dobio batine od mladića Muje Sinanovića.  U  tom činu sublimirane  su  i “naplaćene”  brojne  kazne za  sujetu koja je  umislila da će vječito vladati  sudbinama mnogih ljudi preko svojih  “ekspozitura”, kojekakvih paunovića, vukalića, hasanbegovića, halimovića, avdagića, seferovića, midžana…

Sudski  proces koji će uslijediti pokazaće u kojoj je mjeri  Asim Kamber  na Trgu  ljiljana verbalni duel  sa potcjenjivačkim ponašanjem “Gospodara Sanskog Mosta”  i  gestikulacijama  rukama usmjerio u pravcu  fizičkog nasrtaja na mladića koji se kao  odličan sportist znao odbraniti od  podebelog  i funkcionerskim životom  tromog  i uspavanog  tijela.

To što se dogodilo na Trgu ljiljana   i što  su nakon toga u danima koji su dolazili pa sve do danas  pozdravili hiljade  Krajišnika, Sanjana, Bosanaca i Hercegovaca.

Idejni projekat Sinanovićevog objekta koji je zaustavila sujeta  Asima  Kambera

Ovom činu je , kao  što je poznato, prethodila Kamberova višegodišnja  prljava  igra sa sprečavanjem  gradnje na objektu  Šefika Sinanovića u centru grada, oca mladića  Muje, demobiliziranog  borca koji je služio  časnog komandanta rahmetli  Mehmeda Alagića. U tom je objektu želio,kad ga završi  smjestiti  Fondaciju  General Mehmed Alagić  u osnivanju, ali vijećnički “papci”  su  pognuli glave, priznali  kako je “sve u redu”  sa   Sinanovićevom dokumentacijom, ali  da će oni  “biti  suzdržani”. To su riječi, da podsjetimo, predsjednika Kluba SDA Mensura Seferovića, koga i žene  “zbog grijehova”  tuku  po gradskim ulicama.

Asim Kamber  je  napravio  životnu grešku što se zakačio sa čovjekom koga ne može kupiti.

Koji  grize za svoje poput mješanca  bul terijera i doge.

Koji  ne zna odstupiti i ne voli poraze, pogotovo  od kukavica koji uvijek podmeću  tuđa leđa za  bezbol palicu.

Koji ima čast, ponos i dostojanstvo, uz to je i hadžija, okrenut iskreno vjeri, bez obzira  što je u njemu uvijek vrela krv čovjeka koji ne da na sebe.

To se zove pogrešna procjena.

Stoga  nije ni čudo  što “Kamberov Titanik” polako napuštaju  oni  koji su juče  služili njega, po  svojim karakternim osobinama već danas bi, naprimjer, vrlo rado i  bez  srama,  poput Kačalovljeva psa iz Jesenjinove  pjesme,  lizali  cipele  Rifetu Hozanoviću.

Pod uslovom da Hozan  pruži cipelu.