Tajna ljubavi para Radončić-Latić u rušenju Izetbegovića i SDA
Radončić je mobilizirao doušnika Latića još početkom agresije na Republiku BiH
“…mene je mobilizirao Sefer Halilović, odnosno Fahrudin Radončić. Ja sam bio novinar Seferovog štaba, komande Armije, i naredba je bila da mi izađemo van Sarajeva i uvežemo sve centre.” Ovako prije 20 godina magazinu Dani započinje svoju ratnu ispovijest Nedžad Latić, i to “mrskom” Senadu Pećaninu u momentu kada prestaje biti urednik Ljiljana i počinje ispaljivati rafalne optužbe na SDA i Aliju Izebegovića. No, očito, kako tada tako i danas, Radončić nikad nije demobilizirao svog novinara Latića, primjernog vojnika i doušnika. I to Latić i ne krije objašnjavajući javnosti prije izvjesnog vremena kako je Radončić bio finansijski velikodušan za njegov “visokoumni angažman”.
Latić krije od javnosti i Radončićevu sinekuru za muža njegove kćerke, ničim izazvane redateljke Nejre Latić-Hulusić. Naime, Mirza Hulusić, Latićev zet, istaknuti je član Saveza za bolju budućnost i lični kadrovski favorit Fahrudina Radončića, zahvaljujući čemu je dobio fotelju direktora Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo.
Vrhunac bestijalnosti i beščašća para Radončić-Latić je gnusan i falsificiran napad, od prije nekoliko dana, na rahmetli Aliju i njegovog sina Bakira u kojima se tvrdi da su bili doušnici UDB-e (https://faktor.ba/vijest/
Tolika količina histerije prema SDA i Izetbegovićima zapamćena je samo u vrijeme alijanse za potjere na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, kada su otvorene hiljade istraga i bili spremljeni zatvori (Pogorelica, Guatanamo…) protiv najistaknutih sinova države, a što nam ovih dana (opet) preko stranica Avaza najavljuje Bakir Hadžiomerović, propali SDP-ov političar i propali novinar, a sada jednominutni lajavac Fahrudina Radončića. Falsificirati sadržaje dokumenata i lažno ih interpretirati, obmanjujući javnost, metode su upravo davno ugašene UDB-e, a to je vrhunac djelovanja ovog para u izbornim danima. Ali ništa ne iznenađuje i ne čudi, jer poznato je (o čemu se više puta pisalo) da su Šćepine ocjene kao doušnika KOS-a u to vrijeme bile vrhunske, čak je slao po pet izvještaja dnevno u centralu KOS-a, očito tada vrhunski motiviran (ali i sada). Šćepi se mora odati priznanje na izboru i stvaranju galerije likova i mreže lažnih i kvazi intelektualaca, novinara, pseudopolitičara, počevši od kafanskog profe Kazaza, ali angažmanom Latića još početkom agresije na RBiH, Radončić je premašio sam sebe. Po nepisanim pravilima obavještajne prakse, vrhunski saradnik KOS-a može postati djelatnik KOS-a koji na vezi drži druge saradnike i/ili vrbuje druge saradnike za saradnju i rad u interesu KOS-a i on se naziva Rezident.
Ponajbolji opis djelovanja Fahrudina Radončića dao je upravo profesor Kazaz (doduše u vrijeme kad je zbog svojih kritičkih tekstova bio na udaru Radončića i njegovih glasila i koga je Radončić kasnije “slomio” i sada u stilu “svjedoka-pokajnika” piše najljepše tekstove – po volji Rezidenta). Dakle, Kazaz je svojevremeno pisao: “Opet me je prošle sedmice napao predsjednik P.E.N. centra BiH u Globalu, glasilu Fahrudina Radončića, predsjednika nedavno formirane političke stranke koji se ovih dana proslavlja skandalima, što ih sustavno izaziva u javnosti. Radončić to čini na različite načine. On sa svog mobilnog telefona prijeti SMS porukama novinarkama koje istražuju bezbrojne afere u koje je na različite načine uključen (prošlosedmični slučaj Nadine Malićbegović, iz magazina Crta BHRT-a). A svega nekoliko dana prije rasističkim jezikom pokušao je satrati Dušku Jurišić, pa je potom u nekakvom predavanju na Institutu za demokratiju u SAD-u obećao da će kad dođe na vlast oprostiti svaki kriminal svim Bosancima i Hercegovcima pod uvjetom da iz inostranih banaka povuku svoj novac i stave ga preko ovdašnjeg bankarskog sistema na raspolaganje novom velikom etničkom vođi, Fahrudinu Radončiću, lično.”
Moglo bi se štošta reći i o Bakiru Hadžiomeroviću i kako je njega slomio Radončić, ali o njemu je već toliko toga napisano i on, kao i Kazaz, predstavlja prepoznatljivu matricu kako Radončić uništi pa onda reaktivira svoje snage i stavi ih u svoju funkciju razvaljivanja svega što podsjeća na BiH. Ipak, da se zadržimo na Latiću, kao trenutno najaktivnijem doušniku i podmetaču u interesu Fahrudina Radončića.
U tekstu Nedžad Latić – nečovjek za primjer Muhamed Mahmutović, književnik, na listi za državni parlament Nezavisnog bloka, napisao je: “ Kad sam u vrijeme kandidature muftije Zukorlića za predsjednika Srbije u Novom Pazaru vidio Nedžada Latića kako uživa u počastima sandžačkog gostoprimstva u meni su se nekako podijelili osjećaji i nisam znao kako gledati na to. (…) Dvoumio sam se da li im reći da se radi o prodanoj duši, koja bi za begovu čorbu prodala i vjeru u koju se kune čime bi mu oduzeo posljednju mogućnost da zaradi koricu kruha i da se osjeća kao čovjek, jer on odavno u Sarajevu nema sa kim kahvu popiti, ali sam se sažalio iskreno se nadajući da se promjenio. (…) Tom čovjeku doslovno nikog ne možeš spomenuti a da on o njemu kaže lijepu riječ, što bi trebao biti svakome znak na uzbunu, na što sam ja neke, onako izokola, upozorovao dok su ga vodali okolo kao svetu kravu, ali je taj dobričina gledajući svijet svojim očima mislio da se na dobro uvjek treba dobrim uzvratiti i da ga od njega, kako je govorio, ’neće glava zaboliti’! Hoće, hoće, moj prijatelju, zaboljela je dosad svakoga ko je sa njim imao ikakvog kontakta, govorio sam ali nije pomoglo.”
Javnosti je poznat sukob Radončić-Zukorlić nakon mešetarenja Latića po Sandžaku, kada je sandzakpress objavio: “Tako je i rashodža Nedžad Latić ovih dana uzeo u svoje ruke Dnevni avaz kao sablju kojom se siječe sve što Bošnjaci dobroga imaju. Rashodža Nedžad Latić, taj brižni bošnjački tribun, koji hoda od nemila do nedraga, veli voli harem džamije, jer u haremu je djetinjstvo proveo. Ali nešto ne voli da mu u životopisu piše da je završio Gazi Husrevbegovu medresu.”
Znao je Radončić da ulaganje u takvog iskompleksiranog, frustriranog i neobrazovanog “novinara” kad-tad može biti korisno. Nažalost široke porodice Latić, Radončić Nedžada Latića upotrebljava protiv porodice Izetbegović i udara na temelje države BiH.
U jednom intervjuu, koji je Alija Izetbegović neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma dao Avazu, naveo je više novinarskih imena koje poštuje i cijeni, bez obzira da li su oni kritični ili ne i prema njemu. Međutim, među imenima novinara koje poštuje nije naveo ime Nedžada Latića koji je godinama uređivao i vodio, sad već davno, ugašeni sedmičnik Ljiljan. Izrevoltiran i bijesan što njegovo ime nije spomenuto Latić je izjavio: “Po mojoj ocjeni, radi se o osrednjim novinarima i lošim ljudima, čast dvojici. Ono što me zabrinjava, osim komponovanja po sistemu “malo omiljenih Srba, malo omiljenih Hrvata”, jeste pitanje šta li on (Alija Izetbegović) čita. Nekad je i on volio fajtere.” Sličnu reakciju imao je i njegov brat Džemaludin Latić kad je Alija Izetbegović rekao da mu je draži Avdo Sidran od njega.
Mahmutović u svom tekstu poentira: “Svoj kompleks niže vrijednosti zbog nezavršenog fakulteta i neuspjeha u svemu što je započeo, ovaj lik liječi tako što sebe svugdje vidi u centru zbivanja, pa tako u nekakvom pokušaju pisanja knjige o Aliji Izetbegoviću gdje ispade Alija sasvim sporedna uloga, a isto biva u mnogim drugim pokušajima.”
Jasno je da je neprijateljstvo prema porodici Izetbegović kulminiralo u ovom izbornom ciklusu i da je na Latićev udar, uz potporu i po diktatu Šćepe, došla cijela porodica Izetbegović. Smislili su šćepe i rezidenti, doušnici i propali kvaziintelektualci da bi rušenjem porodice Izebegović i SDA mogli porušiti i temelje BiH.
Svjedočenje Fahrudina Radončića na Kosovu, kada je optužio Aliju Izetbegovića i SDA za početak rata u BiH, najilustrativnija je slika djelovanja ove doušničko-kosovske klike i propalih kvaziintelektualaca, koji su jedna privremena politička epidemija koja će biti sanirana 7.10.2018.
/Glasistine.com/
